Poslije
4. dana filma, koji su uspješno okončani dodjelom 1. nagrade autorici
Žani Mrkonjić, Široki Brijeg ulazi u default-nu jesen, sa manje više istim
dogadjajima kao i prošle godine.
Novinari radija Široki Brijeg
Radina kabina
Kina, Toma, Reza, Daka, Ministar Marić
Ogresta: i ja sam hercegovac?!
Miro
Barnjak, producent filma 'Živi i mrtvi': tu
Ivo
Čolak, dugogodišnji autor radijske emisije Filmski vremeplov
< enter
Anja
Maramice za 'ispod crte'
Žana
Mrkonjić, prva 1. filmska nagrada koja je dodijeljenja u Širokom
Ugodna
dvorana kina Borak
Borak,
izvor filmskih ideja
Hutovo
blato
10.09.2003.
Još 8 minuta do otvorenja
Pred
sam početak 4. dana filma u Širokom Brijegu donosimo Vam intervju sa Cimom,
pokretačem ovog filmskog tuluma.
Kao i obično,
čovjeku uvijek nedostaje novca, ljubavi, vremena, ali nikada ne nedostaje
– predrasuda. Predrasude nas tjeraju da određene događaje vežemo uz određene
stvari. Primjer: jedan festival, ili pregled, zahtjevnijih ili nekomercijalnih
filmskih oblika – uključujući i «zloglasni» eksperimentalni film – gospodin
Svakodnević uvijek će pokušati organizirati u velikom gradu, tamo gdje
postoji «publika za to», odnosno tamo gdje je uobičajeno da se sve vrste
umjetnosti, pa čak i one naporne, moraju tolerirati. Jer to grad čini
gradom, naravno...
Kada je,
prije tri godine, prvi put organizirana Revija hrvatskog filma i videa
u Širokom Brijegu, gospodin Svakodnević – ovaj put u ulozi gledatelja,
konzumenta – odmah je pomislio kako je riječ o nekakvom pregledu filmova
s tekućeg Pulskog festivala. Napokon, što bi to u jednom malom gradu,
gradiću, mjestu – i to mjestu koje čak nije ni u Hrvatskoj, već u Bosni
i Hercegovini – uopće željeli pogledati osim eventualno igranog filma.
Istinabog, pritom svi znamo kako su pulske berbe često gore od vina glavoboljčeka,
gorke i kisele istodobno, no što je tu je, barem su filmovi hrvatski,
pa će to valjda u Širokom otrpjeti na račun nacionalnog sentimenta...
Ali pokretač revije Tomislav Topić, kao i Vera Robić-Škarica iz Hrvatskog
filmskog saveza u Zagreba, razmišljali su, srećom, kvalitetnije od toga...
Program Revije usredotočit će se na neprofesijsko stvaralaštvo, na eksperimentalni
film, na dokumentarni film, na sve ono što je, u svojoj vrijednosti, potvrđeno
u ocjenjivanju malo dubljem od dnevnih interesa i pomodnosti. I tako je
krenulo.
Prve godine, od 5. do 7. rujna 2000., predstavljen je retrospektivni izbor
Kinokluba «Zagreb», najstarijeg hrvatskog kinokluba, utemeljenog još 1928.
godine. Slijedili su nagrađeni filmovi s revija hrvatskog filmskog i video
stvaralaštva, a spona prema Širokom Brijegu, kao mjestu održavanja Revije,
uspostavljena je terminom rezerviranim za domaćeg autora. Prve je godine
to bio Tomislav Topić s filmom «Elipsa», na drugoj Reviji vidjeli smo
«Za križem» Mirele i Ivana Cigića, dok su na trećoj prikazani «Spori jahači»
Roberta Bubala.
Termin «domaćeg autora» puno je pomogao, rezultati pokazuju, pokretanju
lokalne filmske produkcije. Osnovan je i kinoklub nazvan «Amater»...
Ali, vratimo se programima Revije u njihovoj cijelosti. Nakon opipavanja
terena prve godine, kada se vidjelo da postoji publika za amaterske, eksperimentalne
i druge filmove što ne koštaju najmanje četiri milijuna kuna, poput dugometražnih
igranih (što ukupno imaju puno manje gledatelja nego ovi prikazani u Širokom
Brijegu), odlučno se nastavilo tim «nepopularnim», «marginalnim», smjerom.
Na drugoj Reviji predstavljeni su radovi najuglednijih eksperimentatora
(Gotovac, Mustać, Galeta), nagrađivanih dokumentarista (Čučić, Čakić-Veselič),
kao i hrvatskih filmskih klasika (Tadić). Ugodan dodatak, što se zadržao
i kasnije, bio je potpourri ostvarenja s izuzetno voljene Revije jednominutnog
filma u Požegi...
... I tako se stiglo do trećeg izdanja Revije, opet s potpisima Mustaća,
Gotovca, Galete, Čučića, Faktora, Krelje... Sve su to imena i filmovi
što su sinonim za dugogodišnji, uporan i strastven, filmski rad. Štoviše,
ne samo za filmski rad, već i za filmski život...
xxxxxxyx
Kad sam prvi put razmaknuo zavjesu na prozoru hotela «Royal», u predgrađu
Širokog Brijega, okolni krajolik, upotpunjen trgovačkim natpisima i auto-servisima,
podsjetio me na Arizonu, na prostranstva i mogućnosti. Naravno da nikad
nisam bio u Arizoni, ali vjerojatno je u meni odjeknuo pejzaž iz nekog
filma što se događa u Arizoni...
Tko onda može reći da Široki Brijeg nije plodno filmsko tlo! I već sada
treba misliti na okruglu brojku pet, odnosno na petu, i jubilarnu, Reviju
hrvatskog filma i videa, koja će se održati iduće jeseni. Protiv predrasuda,
a u ime filmske znatiželje...