New York / Solothurn, 25. srpnja 2009. (Hrvatski svjetski kongres) - Poticani s najrazličitijih strana iz hrvatskog izvandomovinstva i domovine, ovim u ime Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK) najoštrije javno prosvjedujemo protiv sve učestalijeg i za ugled Hrvatske opasnoga nedostojnog djelovanja Stjepana Mesića, predsjednika RH.
Između ostalog tu ovdje posebno mislimo na njegovo s trona predsjednika države ponižavanje hrvatskih žrtava Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda, te na javno veličanje jugoslavenskoga komunističkog režima i štićenja njegovih zločina i zločinaca, čime i dalje unosi opasan razdor u nacionalno biće hrvatskog naroda.
Dok u svijetu sve više bivaju objavljivani dokumenti o jugoslavenskim komunističkim zločinima nad hrvatskim narodom i dok EU i UN, kao najveće svjetske institucije, osuđuju komunizam, nacizam i fašizam kao najveća zla 20. stoljeća, dotle predsjednik Mesić baca pred cijelim svijetom ljagu na hrvatski narod u stilu najcrnje staljinističke promidžbe iz vremena komunističkih zločina 1945. i nakon nje.
Iskusili smo u demokracijama da predsjednici i vodeći političari moraju dati ostavke kad povrijede instituciju predsjednika države i/ili nanesu štetu ugledu svoje zemlje. Dobro je poznat slučaj R. Nixona ili sva pravna strka oko B. Clintona. Stoga u ime HSK-a, kao člana UN-a s konzultativnim statusom, pozivamo Stjepana Mesića da za svoju i hrvatskog naroda dobrobit spasi pred poviješću obraz institucije hrvatskog predsjednika, te i on ostavkom završi svoj mandat.
Ako to ne učini, najžurnije apeliramo da Sabor Republike Hrvatske svojom ustavnom moći spriječi daljnje nanošenje ogromne štete ugledu i probitcima hrvatskog naroda sa strane predsjednika Mesića, te da - čim prođe njegova zaštita imunitetom predsjedničke službe - pokrene pravne korake protiv njegovih nedjela. Šteta je prevelika da bismo to ostavili pojedincima i udrugama!

 Jože Dežman, povjesničar, o žrtvama nakon Drugoga svjetskog rata na području Jugoslavije

Zagreb, 2. kolovoza 2009. (Tomislav Vuković / Glas Koncila) - Ove je godine u Ljubljani objavljena monumentalna monografija od 432 str. u izdanju »Družine«: »Izvješće Komisije Vlade Republike Slovenije za rješavanje pitanja tajnih grobišta 2005. - 2008.«, koju je uredio Jože Dežman. Po interdisciplinarnome pristupu i brojnosti autora, tematskoj raznolikosti i faktografskom sadržaju, opremi i kvaliteti fotografija, ona svakako treba biti primjer i uzor, posebice Hrvatskoj, točnije svim dosadašnjim hrvatskim vlastima, kako se jedna država treba primjereno odnositi prema žrtvama svih totalitarnih režima, pa i onima koje su stradale bez suda i presude nakon Drugoga svjetskog rata na području nekadašnje Jugoslavije. Bez ideološke uskogrudnosti i politikantstva, ona progovara o dosad otkrivenim masovnim stratištima na području Republike Slovenije koja svjedoče o isplaniranim i sustavno počinjenim ubojstvima, metodologiji zločina, identifikaciji žrtava, ali i o nalogodavcima i počiniteljima zločina i dr. O tome smo razgovarali, s posebnim naglaskom na hrvatske žrtve koje su najbrojnije, kao i o suradnji hrvatskih mjerodavnih ustanova, pa i o izjavama najviših hrvatskih državnih čelnika o tim žrtvama, s urednikom monografije Dežmanom, danas jednim od najistaknutijih slovenskih znanstvenika i istraživača na tome području, povjesničarom, filozofom i muzejskim savjetnikom, voditeljem Komisije Vlade Republike Slovenije za istraživanje pitanja tajnih grobišta i ravnateljem Muzeja novije slovenske povijesti u Ljubljani. Unatoč tomu da je u dijelu slovenske javnosti često osporavan i napadan zbog bavljenja spomenutom problematikom, objavio je brojne povijesne radove, vodio nekoliko znanstvenih projekata u Sloveniji, održao brojna predavanja i sudjelovao u znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu, a od 1995. uspješno između svih političkih »Scila i Haribda« vodi navedenu Vladinu komisiju. Vrijedi spomenuti da je dio znanstvenoga truda posvetio i slovenskom nacionalnom svetištu »Marija pomagaj« u Brezju, o čemu su mu neka djela prevedena na njemački, engleski i talijanski jezik.

Prvi Ugovor ovakve vrste u BiH 

Dana 28.07.2009. u zgradi Općine Tomislavgrad potpisani Ugovori o međusobnoj suradnji između općine Tomislavgrad, i gospodarskih društava, zainteresiranih za izgradnju vjetroelektrana: poduzeća "Vran-Dukić" iz Tomislavgrada, i poduzeća "Kamen-dent" iz Mostara.
U ime općine Tomislavgrad Ugovor je potpisao načelnik Ivan Vukadin, Mate Dukić ispred poduzeća "Vran-Dukić" a Dragan Krstović ispred poduzeća "Kamen-dent". Ovim Ugovorom reguliraju se međusobni odnosi između općine Tomislavgrad i navedenih gospodarskih društava.
Prema potpisanom Ugovoru oba poduzeća se obvezuju općini Tomislavgrad, pored naknade utvrđene koncesijskim ugovorom, plaćati mjesečnu naknadu u visini od 1 % mjesečnog prihoda od iznosa dobivenog za ukupno proizvedenu i prodanu električnu energiju, 0,1 EUR/m² godišnje za pristupnu cestu (koju će sami izgraditi), te jednokratnu naknadu po stupu od 1 500 eura. Poduzeće „Vran-Dukić" gradit će 35 vjetrostupova na vjetroparku „Gradina" a poduzeće „Kamen-dent" gradit će 112 vjetrostupova na vjetroparkovima „Pakline" i „Ljubuša".

West Herzegowina Fest

Široki Brijeg - Kao što već znate pobjednici ovogodišnjeg West Herzegowina Fest-a su: "Quartet Moderato Cantabile" iz Hamzića u glazbenoj kategoriji, "Misa na groblju" Gabrijele Bešlić iz Posušja u kategoriji kratka priča te "Čakarovi doci" iz Gornjih Hamzića u kategoriji film.

Tridesetjedan glazbeni sastav, tridesetčetiri filma i četrdeset priča za festivalski Fanzin - brojke su to West Herzegowina Festivala koji se u Širokom Brijegu održava sedmi put. Manifestacija je otvorena za sve vidove kreativnosti, a sudionici sami kreiraju festival.

Trodnevni festival amaterskog stvaralaštva za novitet svake večeri ima posebne glazbene goste: Dubioza Kolektiv, Elemental, Rafo O-brades i prošlogodišnje pobjednike domaćine Berette.

"Metar knjiga", nagradu za najbolju kratku priču, dodjeljuje stručni žiri, a odluci o najboljem filmu uz slikara Vladimira Mikulića Vave i glumca Petra Leventića kumuje i HRT-ov snimatelj Marko Mikulić.

www.sirokibrig.com                         www.whfest.com

Prisjećajući se prošlog stoljeća i početka sedamdesetih, svaki Hrvat, katolik, sa žarom usana rado će ponovno progovoriti o tom „vremenu". Ne zbog toga što je možda jugo-nostalgičar, već naprotiv, oporba tom „vremenu". „Vremenu" koje je više nalikovalo na nevrijeme u hrvatskom narodu.

To je burno doba u hrvatskoj borbi očuvanja svog identiteta. Nezadovoljstvo Hrvata u bivšoj Jugoslaviji izazvala je snažna centralizacija i unitarizacija. Naš čovjek nije mogao javno progovoriti o svom nacionalnom i vjerskom identitetu. Stoga Hrvat skuplja snagu i javno istupa protiv trenutne ideologije i sustava.

U Hrvatskoj je ta borba započela „masovnim pokretom" Hrvatskog proljeća. Nacionalnim pokretom koji je zahtijevao veća prava Hrvata u Federaciji, kao i pravo na unutrašnju samoupravu. Brojni mladi intelektualci, građani, studenti i obični radnici na čelu s Maticom Hrvatskom organiziraju, za to vrijeme neobično i strogo kažnjivo, štrajk na Sveučilištu u Zagrebu. Hrvatski nacionalni stav ponovno se probudio.

Slično stanje zbivalo se i u nama dragoj i bliskoj Hercegovini. Naše pitomo i krško područje smatralo se u to doba selom i kraškom provincijom. Provincijom koja nije imala veliki utjecaj u bivšoj državi. Međutim imala je nešto drugo, veće i svetije. Hercegovina se naglo probudila i ponudila nešto neobično i primamljivo za to vrijeme. Naime, glavni pokretači hrvatske borbe za svoje „ja", fratri organiziraju posebne događaje za Hrvate, tzv. Marijanska hodočašća 1971., kao i veoma posjećena hodočašća katoličke mladeži, posebice na Širokom Brijegu.

I Hercegovina, i fratri su znali da je teško to vrijeme, ....