Home Vijesti Mise Devetnice širokobriješkoj Gospi
Mise Devetnice širokobriješkoj Gospi

Mise Devetnice širokobriješkoj Gospi

0
0
Široki Brijeg – Molitveni program četvrtog  dana priprave za proslavu svetkovinu Velike Gospe započeo je molitvom Krunice koju su predmolili fra Tomislav Puljić i mladi iz Uzarića.  Na svetoj misi pjevao je zbor “Sveti Ante” iz Uzarića. Prije misnog slavlja izmoljena je molitva Devetnice Velikoj Gospi.  

POŠTUJ OCA I MAJKU DA DUGO ŽIVIŠ I DOBRO TI BUDE NA ZEMLJI

Misno slavlje predvodio je don Josip Periš, svećenik splitsko-makarske nadbiskupije, na službi predstojnika Katehetskog ureda ove biskupije koji je propovijedao na temu četvrte Božje zapovijedi: Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!

S njime su u suslavlju bili fra Tomislav Puljić, fra Mile Gugić, fra Smiljan Kožul, fra Hrvoje i fra Vjekoslav Lasić. Evanđeoski tekst navijestio je fra Mile Gugić. Don Josip Periš je na početku svete mise istaknuo:

„S ganućem stojim na ovom svetom mjestu koje je zaliveno mučeničkom krvlju tolikih franjevaca koji su podnijeli mučeničku smrt upravo ovdje na ovom prostoru. Danas Crkva slavi i sv. Terezija Benedikta od Križa koja je njihova suvremenica i umrla je također mučeničkom smrću.“

U propovijedi je don Josip naglasio:

„Božje zapovijedi se toliko danas krše, jer netko svjesno nameće kulturu kršenja Božjih zapovijedi pa postavljamo pitanje: Zašto se to događa? Upravo zbog jednog temeljnog razloga: zato što Božje zapovijedi počinju s jednim proglasom koji ništa ne zapovijeda: Ja sam Gospodin Bog tvoj! Kada čovjek želi raskrstiti s Bogom, onda želi rušiti sve Njegove zapovijedi. Društvo želi nametnuti kulturu obezvrjeđivanja Božjih zapovijedi.

Četvrta Božja zapovijedi otvara drugu ploču Mojsijeva Dekaloga, niz zapovijedi koje definiraju čovjekov odnos prema sebi i prema bližnjemu. U središtu ove zapovijedi je ono temeljno: roditelji i obitelj.

Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude … Mi bi mogli upasti u priličan redukcionizam da samo pričamo o tome kako djeca moraju slušati roditelje. I ja ću o tome najmanje govoriti jer je to najmanje važno. Ova zapovijed ne svodi svoj odnos na odnos djece i roditelja. Ona problematizira temelje naše vjere, a to su brak i obitelj.

Brak je jedinstven, nerazrješiv i svet. Zašto jedinstven? Tolike se različite ljudske zajednice  žele  izjednačiti s kršćanskim brakom. Žele povući znak jednakosti i reći sve je to isto. Ne može nitko i ništa imati jednako pravo i jednaku vrijednost kao što ima kršćanski brak. Ne zato što je to naš izum nego zato što je to Božja volja. Čovjek će ostaviti oca i majku i prionuti uz svoju ženu i zato je za nas kršćanski brak isključivo zajednica jednog muškarca i jedne žene i takav brak trebamo čuvati od tolikih liberalnih proroka, centara moći koji nam žele nametnuti neke nove istine o braku.

Kršćanski brak je nerazrješiv zato što „ono što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja“, a svjedoci smo danas da u našem narodu svaki treći, četvrti brak doživljava svoj brodolom, da se ljudi rastavljaju olako. Postalo je to normalno. Mi želimo zazvati zagovor Blažene Djevice Marije da nas učvrsti u vjeri i moralu, da sačuvamo upravo tu svetinju koju Bog hoće. Kršćanski brak je nerazrješiv. Zato što postoji  i treća karakteristika kršćanskog braka. A to  je svetost. naš brak je nešto sveto. Mnogi danas žele osporiti to obilježje braka. Među nama vjernicima žive zajedno momak i djevojka i govore: Što će nam taj „papir“, najvažnija je ljubav. Ne nasjedajmo na takve pamflete. Brak nije papir. Brak je Božja volja. Brak je Božji naum i zato ga držimo sakramentom. Ako je sakrament onda je sveti znak, nešto što nas nadilazi.  Mi nismo jedini koji obdržavamo naš brak, Bog nas sastavlja i on nas jedini može u smrti rastaviti i razdružiti. Moramo kao kršćani dizati svoj glas  i kao proroci i braniti jedinstvo, nerazrješivost i svetost braka.  Jer samo u tim karakteristikama braka može se rađati obitelj. Iz takvog braka koji je prožet ljubavlju, svetošću, vjernošću može se roditi ta plodna ljubav. Svi smo dionici obitelji jer bez nje  je nemoguće zamisliti  bilo koji društveni poredak, ali nema ni Crkve bez obitelji. Razmišljajući o ovoj zapovijedi pokušajmo kao vjernici ne upirati svoj pogled na riječi: Slušajte, djeco svoje roditelje! To je najmanje važno!  Mi moramo poštivati brak, njegovu svetost, jedinstvo i nerazrješivost. To je naša zadaća i zato se ova zapovijed tiče svih nas. Mi ne poštujemo svoje roditelji samo zato što su nas rodili nego zato što su sav svoj život, svu svoju žrtvu, svu svoju ljubav utkali u svoju djecu  i zato pokušajmo u sklopu ove zapovijedi staviti naglasak najprije, ne na odnos djece prema roditeljima, nego odnos roditelja prema djeci. Od našeg odnosa prema djeci ovisit će njihov odgoj.

Često se u roditeljskim brigama usredotočimo na samo jedan segment svoga poslanja, a to je onaj da svom djetetu želim pružiti kruha i ruha, spreman sam ga školovati. Razmišljate da mi je dijete podignuti, da ni u čemu ne oskudijeva, dignut ću kredit poslati na fakultete, sve ću dati za svoje dijete. Koliko žrtve, čak i na sebi škrtarite samo da vam sve dijete sve ima. Dobro je to, ali često puta uz tu roditeljsku brigu za materijalno zaboravimo na ono što je specifično naše i ničije više. Vidite, ne daj Bože da vaše dijete ostane siroče. Postoji neka državna ustanova, centar koja će se pobrinuti za njega. Neće biti ni žedno, ni gladno. Pomoći će mu da završi školu. Država očito ima zamjenske strukture koje mogu nadomjestiti vašu zadaću, ali nema te države, nema tog centra koji može nadomjestiti ono što vi kao roditelji trebate učiniti prema djeci.  Uz materijalno, uz školu morate pružiti djeci ono bez čega ne može, ne smije , a na žalost toliki roditelj to zaboravljaju. Zadaća vas kao oca kao majke je prenijeti vrijednosni okvir, sustav na svoju djecu. Koje su to vrijednosti? Koje su to vrednote koje ja živim i koje želim da moje dijete živi sutra? Ako vi zakažete, ako ne prenesete taj vrijednosni sustav na svoju djecu onda će ti liberalni, ateistički proroci odgajati vašu djecu umjesto vas. Zato nemojte uz sve ovo što ste dužni kao roditelji  učiniti morate prenositi vlastitoj djeci vrijednosti koje su vas nosile u životu, koje vas i sada nose, vrijednosti koje je vama netko prenio. Ako to prenesete svojoj djeci onda se ne treba bojati za ono: Poštuj oca i majku…

Lako je možda bilo prije 30-ak godina kada smo živjeli u tradicijskom društvu. Danas se svega može pronaći na tržištu vrednota. I nije lagana vaša zadaća, ali je jedino vaša. Vi morate prenositi vrijednosti o vjeri u Boga, o Crkvi, o molitvi… To su vrijednosti koje su utemeljene na Dekalogu…

  Nažalost tolike sam  nam obitelji razdvojene ljudi rade, nema vremena za razgovor, nema više zajedničke molitve. Vratimo se tim vrijednostima na kojima smo odgojeni i nemojmo dopustiti da budemo naraštaj u kojem će se dogoditi prekid tog odgoja.“ 

Preuzeto sa http://www.gospin-brig.info/index.php/dogadanja/item/601-cetvrta-bozja-zapovijed-temalj-braka-i-obitelji