Home Art Naša mjesta su naši crveni tepisi
Naša mjesta su naši crveni tepisi

Naša mjesta su naši crveni tepisi

0
0
Široki Brijeg –  ”Ako ste uporni i ako stvari stavljate na prava mjesta, nakon dva desetljeća to se vidi i osjeti”, govori Tomislav Topić, direktor Mediteran Film Festivala koji će, u srijedu 22. kolovoza, u Širokom Brijegu, doživjeti svoje 19. izdanje. Uoči festivala, na kojem će u dvorani kina Borak i na otvorenom kinu u središtu grada, bit prikazano preko 40 dokumentarnih, igranih i animiranih filmova, Topić za Večernji list govori o usponima i padovima, crvenom tepihu, filmskom poslu u našoj zemlji te budućnosti MFF-a. Kaže kako je još rano za mirovinu te obećaje da će MFF još više rasti. Razgovor prenosimo u cijelosti. Jeste li očekivali da će festival od jedne revije filma, kako je to bilo na početku prije devetnaest godina, izrasti u ono što je danas?    Ne mogu reći da sam očekivao, ali znam da nam je namjera bila da učimo i pomalo dižemo standarde. Festivali imaju svoje zakonitosti a mi ih uglavnom pošutujemo. Vjerujem da se, ako ste uporni i ako stvari stavljate na prava mjesta, nakon dva desetljeća to vidi i osjeti. Danas se ljudi teško odlučuju pokrenuti neki projekt pa da čekaju 20 godina da se vide rezultati, možda smo i zbog toga jedan od najznačajnijih festivala.    MFF ima jasan koncept ali uvijek donosi nešto novo, podiže standarde. Šta je novo u odnosu na prethodnu godinu?    Koncept može biti isti iz godine u godinu ali su filmovi uvijek novi, oni su ti koji donose nove priče. Publika dolazi u kino radi filmova, a naš program je uglavnom dobar i filmski jaki. MFF se i konceptualno razvija svakih godina kad uvodi novitete u smislu lokacija i novih programa. Sljededeća godina nam je važna. Jubilej će zahtjevati neke promjene, ali sad nam je važno da odradimo ovaj festival.    Kao i prethodnih godina i ove godine u žiriju sjede značajna filmska imena: Vanesa Guerra, Ines Tanović, Nevio Marasović…festivalom prodefiliraju i brojna poznata lica iz svijeta filma, no od samo početka MFF odbija biti ‘popularan’ na način kako to mnogi danas čine. Koliko imena čine festival velikim, i koliko bi vama put bio ‘lakši’ da ste išli preko crvenog tepiha?    Nemam ništa protiv crvenog tepiha, ima on svoj čari i svoju važnost. Mi smo se odlučili za malo ležerniju varijantu festivala, bez velikih protokola i bez VIP-a. Odnosno, želja nam je da svi gosti festivala budu zajedno i da se druže. Mediteranska ležernost nam je neka vodilja. Puno mi je važnije da s gostima odemo na neka mjesta poput vodopada Kravica, Parka prirode Blidinje ili izvorišta Lištice u Borku. To su naši crveni tepisi.    Od Zorana Tadića, Dorona Tsabaria, Vinka Brešana, Zrinka Ogreste, Sergia Oksmana, Pjera Žalice…mnogo njih je prošlo festivalom. Postoji li netko kome bi vi osobito željeli biti domaćin u Širokom Brijegu?    Ima ih mnogo, uglavnom se zbližimo na festivalu i upoznao sam dosta ljudi s kojim sam ostao u kontaktu i prijateljskim odnosima. Također radio sam puno na tome da svi gosti odnesu pozitivnu sliku iz Širokog Brijega i mislim da sam s ekipom MFF-a to i uspio, svi se rado vraćaju u Široki. Volio bi u jesenskim i zimskim danima, kad smo izvan radne atmosfere oko MFF-a, sjediti doma uz vatricu i vino s nekoliko filmskih lica i razmjenjivati mišljena o sedmoj umjetnosti. Bilo bi to šaroliko i veliko društvo.  Zanimanje publike za filmove je iznenađujuće veliko. Otvoreno kino, projekt koji ste pokrenuli prije par godina pokazao se kao pun pogodak. U čemu je tajna – u dobrom odabiru filmova, u konceptu programa ili nečem trećem?    Mislim da ljudi ljeti vole biti vani, još ako je to centar grada onda nema problema. Kroz produkciju Kadar smo od 2010. proizvodili i filmove koje zanimaju domaću publiku, to je nešto što nam je donijelo veći broj posjeta na festivalu. Tako da i ove godine film o sestrama Čuljak koji otvara MFF plijeni pozornost publike i naravno da će svi doći, a radi interesa gledateljstva film paralelno vrtimo u dva kina.    Bez obzira na dobre rezultate i promociju BiH u svijetu, financijska podrška institucija i nije uvijek na visini. Koliko je prisutna institucionalna pomoć ove godine?    Ova godina je dobra, ali bilo je uspona i padova. Uglavnom ne kukamo oko proračuna i trošimo koliko imamo. Ljuti me kad nas obaraju na natječaju jer nismo dostavili neki papir. Mislim da bi ministarstva trebala raditi kvalitenije na procjeni projekata i odlučiti se za podršku bez obzira fali li neki papir na natječaju ili ne. Lako je dostaviti taj papir.    Koliko loša infrastruktura utječe na MFF?    Navikli smo na to. Infrastrukturu sami stvaramo to je dio poslova vezanih za MFF. Mislim da nam je nužno potrebna digitalizacije kino dvorane, ne samo radi MFF- nego i zbog redovne kino distribucije da nam mladi mogu ići u kino. To bi bilo nužno za medijsku kulturu jednog grada.    UZ MFF, Široki Brijeg pozitivnu sliku vani daje i West Herzegowina Festom. Koliko grad stoji iza svojih Festivala, može li to, i mora li to bolje?    To su nezahvalna pitanja, ja ne znam koliko grad može, koliko grad ima prečih problema i obveza, ali grad nam nikad nije priječio put, a mislim da je tako i s WHFestom. Grad pomaže koliko može i najbolje je tako vjerovati, a ne biti uvijek nezadovoljan. Ima gradova koji nemaju obvezu pomagati festivalima jer ih nema. Mi smo poprilično ustaljeni festival tako da grad to prepoznaje i daje podršku.     U sklopu MFF-a, uz potporu Veleposlanstva SAD u BiH, već šestu godinu djeluje i filmska radionica koja, slobodno možemo reći, već sad živi odvojeno od Festivala? Kako ste to postigli?    Radionica nam je baš dobar projekt, djeca koja naprave film osvajaju nagrade i žirija i publike na međunarodnim festivalima djece i mladeži. Veleposlanstvo SAD-a kontuirano, mislim skoro već deset godina, financijski pomaže i festival i radionicu zbog čega smo im iznimno zahvalni. Odlična suradnja s filmskim kampom za mlade Outside The Lens iz Sun Diega (Kalifornija) i njihovim predavačima s diplomama redatelja iz Hollywooda, od kojih ističem voditeljicu Luce Eagleson Ribich, rezultirali su kvalitenoj radionici. A sve smo to postigli jer smo to i htjeli i to je bio plan od početka, prikazivanje filmova kroz festival, proizvodnja i edukacija. Tako da smo pokrili sve. Kad nešto želite i radite na tome konstantno, kroz podršku ljudi i prijatelja okupljenih oko radionice, ništa nije problem… Trenutno nekoliko djece s radionice iz Amerike boravi u širokobriješkim obiteljima tako da je i to dio podrške koja je važna i zbog toga im hvala.  Uz posao na MFF, dio ste tima producentske kuće Kadar iz Širokog Brijega, ekipe koja je od samog početka uključena i u ovaj festival. U ranijim razgovorima ste uvijek isticali kako ne postoji grad veličine Širokog Brijega, a da ima svoju produkciju, radionice i Festival. Koliko je teško biti filmaš danas, odnosno biti filmaš danas u Hercegovini?    Ja za Kadar radim kao freelencer od 2010. godine. Bio sam uključen u sve važnije projekte. Tri puta smo bili na Sarajevo Film festivalu u glavnom progamu, ove godine smo bili mislim jedini iz BiH i to je veliki uspjeh. Imamo potporu za naše projekte od Fondacije za kinematografiju i od Hrvatskog Audiovizualnog centra što je opet uspjeh jer vam žiri mora odobriti projekt. To je samo potvrda da dobro radimo. Bilo je tu još festivala, a ističem i koprodukcije s hrvatskim filmovima gdje je Kadar koproducent. Tako da ćemo ovogodišnji MFF zatvoriti s filmom ”Osmi povjerenik“ koji je i naš film. Opet se ponavljam da ako hoćete i znate onda možete sve u vremenu digitalnog doba. Zašto se osim Sarajeva, Banja Luke i Mostara ljudi ne odlučuju za film to ne znam. Pitanja su brojna, ali evo mi u Širokom Brijegu uspijevamo na svim platformama filmovanja.      Ovu godinu u službenom natjecateljskom programu nema niti jedan film iz BiH. Kako Vi komentirate trenutačnu situaciju u BiH, po pitanju proizvodnje filmova? Vjerujete li da će se nešto po tom pitanju promijeniti?    To vam je od godine do godine, možda će dogodine biti tri na MFF-u. Lani i ove godine BiH je proizvele 70-ak dokumentarnih filma, ali očito da nisu na kvalitativnoj i umjetničkoj razini. Opet ja ne odlučujem što je dobro ili nije dobro. Imamo selektore koji to gledaju i slažu naše programe. Inače BiH od zemalja u regiji ima najmanji budžet za filmsku proizvodnju. Naravno da je i to razlog slabe i loše proizvodnje i mislim da taj budžet neće rasti jer ima stalnu tendenciju smanjivanja sredstava. Nekad smo u Federaciji imali oko 3,5 milijuna maraka za filmske djelatnosti dok danas imamo jedva 1, 5 milijuna maraka. Traže se sredstva i od drugih institucija i ulazi se u koprodukcije s drugim državama pa se taj budžet nekako skrpa da bi se proizvelo filmsko djelo. To je naša sadašnjost a, bojim se, i budućnost.       Dobitnik ste raznih priznanja i nagrada. U prošloj godini na SFF-u vam je uručena i nagrada ‘Ivica Matić” koju je dodijelilo Udruženje filmskih radnika za doprinos bh.filmu. Koliko vam nagrade znače?    Iznenadila me ta nagrada. Inače, to je najveća filmska nagrada koju možete primiti u BiH. Rekao sam da je sjajno da netko tamo gleda što mi radimo, ali  nagrade vam daju i obvezu da radite dalje.  Primio sam nagradu za doprinos kroz naš festival i uvijek kažem ljudima koji rade neke projekte da ne odustaju jer ipak trebate raditi 20 godina da dođu rezultati.       Direktor ste festivala od samog početka. Sve ove godine, jeste li ikad pomislili da je vrijeme za neki mirniji život, dalje od festivalske vreve?  Imamo dobru ekipu oko MFF,  dobro su ispekli zanat i pomalo im prepuštamo dijelove festivala. Bilo bi najpametnije da se povučem nakon dvadeset godina i budem podrška u budućnosti sa savjetima ili ako treba mesti kino dvoranu, jer tako smo i počeli. Uglavnom, razmišljam i o tome ali rano je za neke penzije. Još ćemo raditi da nam MFF bude veći i bolji.  Zamišljate li budućnost ovog festivala i kako ona izgleda?  Doći će sve i digitalizacija kina i obnova dvorane kao i izgradnja parkova za neka nova otvorena kina. Uglavnom, vrijeme će pokazati. Sada kad smo respektabilni, lako je biti još respektabilniji a to će vjerujem MFF i biti.  Radujemo se 20. obljetnici i prvi put koristim riječ tradicija za MFF. Želim mu dug i uspješan put kroz godine jer je MFF tradicionalni festival filma koji se svake godina na kraju ljeta održava u Širokom Brijegu.       Vrelo MFF.
Close