Drmić, Bariša, dušobrižnik, isposnik (Prisoje, 1860. – Š. Brijeg, 1937.). Franjevački habit obukao 1877. Teologiju završio u Austriji, a za svećenika zaređen 1882. Službovao u mnogim hercegovačkim župama: Širokom Brijegu, Veljacima, Humcu, Poljima, Vinici, Posuškom Gracu, Županjcu. Najduže je ostao u Seonici, gdje je 1929. sagradio novu kamenu crkvu. Još za života kružio je glas o njegovoj svetosti i čudotvorstvu. Živio je strogim životom, pokornički, neprestano moleći i posteći. Pomagao je svima koji su mu se u potrebi obraćali. Kad je umro, ljudi su rezali djeliće njegova habita kao relikvije. Do danas se odnosi kamenje i zemlja s njegova groba na Širokom Brijegu. Ljudi su o njemu govorili »kao o anđelu Božjem koji je u ljudskom liku prošao seoničkom župom i obasuo je svakim blagoslovom«.