SAZNAJ VIŠE




Home Kultura Izložba: Ernesto Markota
Izložba: Ernesto Markota

Izložba: Ernesto Markota

0

thumb_img00065-20110724-1912U malom lijepom mjestu Kleku, u maloj kamenoj galeriji uz samo more izlaže Ernesto Markota. Galerija Hrvatskog slova ugostila je nadarenog akademskog slikara iz Čeljeva. Galerija u Kleku ugošćuje najinteresantnija imena hrvatske likovne umjetnosti, a običaj galerije je da svaki slikar koji izlaže može i stanovati 'na galeriji od galerije' tih dana dok traje izložba, što je čini posebnom u priči izložbi i galerijskih  prostora.

Lijep je ugođaj gledati Ernestove radove gdje su u staklu reflektira prozor i more. Gledajući njegovu sliku Klek preko stakla kroz prozor vidim i Klek pun radosnih kupača pomiješan sa Ernestovim tonovima. IM

MEDITERAN ZAOGRNUT OPTIMIZMOM

Za akademskog slikara Ernesta Markotu može se bez zadrške reći da progovara intuitivnim poletom svijesti, i to svijesti koja nije okljaštrena"zabranjenim uspomenaama" niti je rasplinuta trendovsko – urbanim "slobodama" nihilizma.
Riječ je naime o suvremeniku koji noću gleda zvijezde a po danu mediteranskim svjetlom okupanu i netaknutu prirodu i u njoj djela ruku čovjekovih. No, time što je sllikar akademsku naobrazbu stekao uu malome gradu te nastavio živjeti na selu (odlazeći jednako u mali grad Čapljinu kao nastavnik u osnovnoj školi) ni on nije mogao izbjeći "tenički bitak" naše epohe, ali taj bitak kod njega se pretvorio u dominantnu (koja može imati i negativne posljedice !), nego je uronjen u svakidašnje doživljavanje prirodnog okoliša. I upravo taj sretni spoj civilizacijsko-kulturnii dosega i prirodnog zavičajnog ambijenta rasklopio je široku lepezu doživljaja i mnogostrukoga izbora u umjetničkom izražavanju mladoga slikara kojega, da napomenemo i to, ne obeshrabruju tvrdnje da štafelajno slikarstvo pripada prošlosti.
Još za studenskih dana markota je slikao spontano i s lakoćom, i to bez obzira na slikarsko-crtačku tehhniku i motive. Najčešće je slikao akrilikom na platnu imaginarne krajolike, više tonski negoli naglašeno koloristički. Dočaravao je mediteranski ugođaj prozračnosti i svjetla. Upravo te elemente zadržao je i u godinama slikarskoga osamostaljivanja, postupno pribjegavajuči kolorističkim rješenjima, ostajući jednako privržen imaginacijskoj motivici.



thumb_img00053-20110724-1907Kao i dosad, i na ovoj četvrtoj samostalnoj izložbi Markotini su
krajolici imaginarni i doista rjetko prepoznatljivi. Nisu idilično
umrtvljeni već su ekspresivni, magični. Imaju neku samodostatnost,
nabijenost "snagom u čekanju" kao izraz trajanja i uvijek novih
nastajanja. I plavet neba prožeta bjelinama ima svoju titravost i
alegoričnost ("Hutovski stari grad" , "Ljubuški stari grad"), kao i
zaseoci ili vedute sa zbijenim kućama tradicionalne gradnje ("Crveni
krovovi", "Selo drijen", "Na otoku"), koji nisu transponirana puka
pojavnost već su svijet arhetipske simbolike i draz nezaustavljivoga
duha koji kroza nj progovara.Tako se ni ruševine starih gradova ne
doimaju kao razvaline već kao ostaci-simboli, kao gradovi iz bajki, koji
pobunjuju ponos na prošlost i odvažnost za budućnost. Svevremenom
slikar se sve više opredjeljuje i za figuralne kompozicije ("Grozd",
"DISCO 3068", "Ples", "Lutajuće sjene"…).Postaje sklon slikanju
ponajčešće ženskih lica ( glava, poprsja) i figura ,opet imaginarnih
("Čuvarica", "Izlazak", "Opčinjena", "Tijelo kao materija",
"Vladarica"…).
Lica su nerijetko kubistički i gotovo kiparski
modelirana. Autor ih zamišlja i predstavlja kao samosvjesne nositelje
radosti postojanja, naglašava njihovu mirnoću i optimističnost.
U
slikanju figuralnih kompozicija,kojima najčešće predstavlja
ples,zanjihanost ili isprepletenoost, služi se valovitim crtama
naglašavajući lelujavo gibanje kao i obline i jedrinu mladih
tijela,dovodeći figure u alegorijski odnos s okolicom.U takvim
slučajevima zanemaruje detaljiziranje lica.Po koji put u pozadini
imaginarnihh portreta uzgredno predstavlja krajolik(sa stećcima
,jednostavnim građevinama) , ili ih uokviruje kulisom koja se stapa s
odjećom tvoreći svojevrsnu draperiju.
Dok slika , ne taji da o slikarstvu i slikarskim tehhnikama zna mnogo i da ne uvažava "zabranu uspomena".
Moglo bi se reći da je njegov slikarski instrumentarij eklektičan,ali nikako preuzet naprečac.
Ono
što nalikuje na dosadašnjost(pogrješno je reći za bilo koji negdašnji
umjetnički način izražavanja da je prošlost !), naime ono što je
oštrinom uočavanja ,intuicijom i školovanjem postalo sastavniicom
njegova slikarskoga ega,oon to sintetizira,osjeća,pretvara u vlastiti
izraz i fakturu bez znakova kolebanja.Stanovite sličnosti,kadšto i one
lako uočljive, nisu mrtvo-imitatorske naravi nego su osobno obojene i
udomljene -prihvaćene bez potrebe da se prikrije njihovo podrijetlo.
Osim dviju pomenutih tematskih ookosniica markota se prestavlja s nekoliko mrtvih priroda: "Sladuni", "Ljutuni", "Šipčine".
Potonje
dvije naslikao je izraziti koloristički,gotovo plamtećim
bojama.Usplamtjelost kolorita karakerizira i nekoliko drugih njegovih
radova ("Hutovski stari grad", "Crveni krovovi", "Začuđena bojom"…)
kao i sliku "Apokalipso" koja se motivom posve izdvaja. Ona asocira na
Picassovu "Guernicu", ali i na slikarev zavičaj s ukomponiranom
simbolikom brojeva i glavom čaplje, uvijek strašne za žablji svijet.
Time je slikar tek usputno dotaknuo dramu postojanja, ne pripuštajući se
inače žabljim perspektivama. Njegova je slikarska poetika vedra i
optimistična.Slike su mu oda postojanju, ispjevana čistim srcem.U njima,
preseljen, živi treperi Mediteran zaogrnut optimizmom.

Fra Vendelin Karačić

—————————————————————————————————————–

ERNESTO
MARKOTA rođen je 1981 . u Metkoviću. Srednju školu likovnih umjjetnosti
završava u Mostaru, odsjek slikarstvo u klasi. prof.Vlade Puljića.
Godine
2004. diplomirao je na akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu,
odsjek slikarstvo, u klasi prof.Ante Kajinića. Dobitnik je rektorove
nagrade kao najbolji student generacije… Priredio je nekoliko
samostalnih i izlagao na više skupnih izložbi. Organizator je izložbe
Umjetnici čapljine i doline neretve koja je priređena u Galeriji "Sunce"
u Zagrebu. Sudionik je brojnih likovnih kolonija. Ilustrirao je dvije
zbirke pjesama, te jednu dječju slikovnicu. Radi kao profesor likovne
kulture u Višićima, Domanovićima i Čapljini.

Bavi se primjenjom umjetnošću (izradba mozaika i murala), te scenografijom.

Samostalne izložbe:

Caffe club "Key", Čapljina 2000.
Galerija "Joja", Međugorje , 2006.
Galerija"Antun Gojak", Makarska 2006.
Galerija "Ex libris, Ðurđevac 2008.
Gradski muzej Križevci, likovna galerija 2008.

ADRESA
88300 Čapljina
Čeljevo
gsm: +387 63 275 875

Nazočili
smo bili otvaranju izložbe našega akademskog slikara Ernesta Markote u
Kleku, u organizaciji Neretvanske riznice umjetnina i inih vrijednosti –
Opuzen te Hrvatske kulturne zaklade Hrvatsko slovo doo po nazivom
"Sunca iz Kamena" koju možete još i pogledati od 07.srpnja do 31.srpnja u
galeriji Stećak u Kleku.

Za sve one koji neće posjetiti Klek
preporučamo da izložbu pogledaju u Zagrebu od 11.listopada –
07.studenoga 2011. u galeriji Hrvatske kulturne Zaklade – Hrvatsko
slovo d.o.o.

www.celjevo.com

http://www.celjevo.com/index.php?option=com_content&view=article&id=267:ernestomarkota&catid=25:novosti&Itemid=67