PREDSTAVLJAMO




Home Vijesti Klub izaslanika hrvatskog naroda u Domu naroda podnio Zahtjev Ustavnom sudu BiH
Klub izaslanika hrvatskog naroda u Domu naroda podnio Zahtjev Ustavnom sudu BiH

Klub izaslanika hrvatskog naroda u Domu naroda podnio Zahtjev Ustavnom sudu BiH

0
0
thumb_glasovanje_mostarKlub izaslanika hrvatskoga naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH podnio je danas Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine Zahtjev za ocjenu i zaštitu ustavnosti pojedinih odredbi Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, Amandmana CI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i Statuta Grada Mostara koji je nametnuo Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu.

Zahtjev, čiji integralni tekst dostavljamo u prilogu, konkretnije se odnosi na pomenute osporene odredbe propisanog načina izbora vijećnika i gradonačelnika Grada Mostara. Po mišljenju podnositelja Zahtjeva, time se višestruko krše kolektivna i individualna prava građana Mostara i dovodi ih se u diskriminirajući položaj u odnosu na građane drugih lokalnih zajednica u Bosne i Hercegovini. (kraj)

 

 

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
SARAJEVO

Predmet: Zahtjev za ocjenu i zaštitu ustavnosti

Temeljem članka VI/3a Ustava Bosne i Hercegovine, podnosimo zahtjev za utvrđivanje ustavnosti i to:

 

čl. 19.1. 19.2., 19.3., 19.4., 19.5., 19.6., 19.7. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj: 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/0624/06, 32/07, 33/08, 37/08),
točke 4) i točke 7) članka VI C Amandmana CI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine F Bosne i Hercegovine", broj: 09/2004)
čl. 7., 15., 16., 17., 38., 44., 45. Statuta Grada Mostara („Gradski službeni glasnik Grada Mostara" broj: 4/2004), koji je donio Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu svojom Odlukom broj: 183/04 od 28. siječnja 2004. godine, a kojeg Gradsko vijeće Grada Mostara nije nikada usvojio.
Obrazloženje

Odredbama čl. 19.1., 19.2., 19.3., 19.4., 19.5. i 19.6. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, točke 4. (članka VI C Amandmana CI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, te odredbama čl. 7., 15., 16., 17. Statuta Grada Mostara reguliran je način izbora vijećnika u Gradsko vijeće Grada Mostara.
Podnositelji zahtjeva smatraju da navedene odredbe Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, Amandmana CI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i Statuta Grada Mostara nisu sukladne sa člankom II/4 Ustava Bosne i Hercegovine u svezi sa člankom 14. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljenih sloboda, čankom 25. Međunarodnog ugovora o građanskim i političkim pravima iz 1966 i Opcioni protokoli iz 1966 i 1989 godine, i člankom 3 Protokola broj 1. uz Međunarodni Ugovor o građanskim i političkim pravima iz 1966 godine, te člankom 1. Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, koji čine sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine ( Aneks I na Ustav Bosne i Hercegovine ).

Prema odredbama članka I/2 Ustava Bosne i Hercegovine „ Bosna i Hercegovina je demokratska država, koja funkcionira sukladno zakonu i temeljem slobodnih i demokratskih izbora". Bez obzira na odredbe iz Daytonskog mirovnog sporazuma po kojima je Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu jedini tumač Ustava Bosne i Hercegovine i na svu širinu Bonskih ovlasti, podnositelji zahtjeva smatraju da je nametanje Statuta Grada Mostara nedemokratski čin, te da je stavak 2 Odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu po kojoj „Statut je na snazi na privremenom osnovu sve dok ga ne usvoji Gradsko vijeće Grada Mostara u odgovarajućoj formi bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta", suprotan citiranoj odredbi članka I/2 Ustava Bosne i Hercegovine.
Prema odredbi članka II/1 Ustava Bosne i Hercegovine „Bosna i Hercegovina i oba entiteta osigurat će najviši stupanj međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda". Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu svojom Odlukom izdvaja Grad Mostar od svih drugih gradova i jedinica lokalne samouprave i samo tu nameće svoje posebne i proizvoljno odabrane kriterije, propisujući izborna pravila koja ne važe ni u jednoj drugoj jedinici lokalne samouprave i stavljajući time ovu jedinicu lokalne samouprave i sve njene građane u nejednak položaj u odnosu na sve druge lokalne zajednice u zemlji. Ne osporavajući da je po Općem okvirnom sporazumu za mir u Bosni i Hercegovini „konačni autoritet u zemlji glede tumačenja gore navedenog Sporazuma", podnositelji zahtjeva smatraju da je stavak prvi uvodnog općeg dijela Odluke Visokog predstavnika u suprotnosti s odredbom članka II/1 Ustava Bosne i Hercegovine, jer se uvođenjem načela nejednakog tretmana jedinica lokalne samouprave i njezinih građana, u usporedbi s drugim jedinicama i njihovim građanima, ne može postići najviša razina ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Prema odredbi članka II/4 Ustava Bosne i Hercegovine „uživanje prava i sloboda predviđenih ovim člankom ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu 1 ovom Ustavu, osigurano je za sve osobe u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi". Također, prema odredbi članka II/2 Ustava Bosne i Hercegovine „U Bosni i Hercegovini se izravno primjenjuju prava i slobode zajamčeni Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i njezinim protokolima", a „ovi akti imaju prioritet nad svim drugim zakonima". Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu svojim stavovima izrečenim u uvodnom općem dijelu Odluke navodi da njome „sprječava dominaciju jednog dijela stanovništva Mostara" i da „sprječava da bilo koji narod ima većinsku kontrolu nad Gradskim vijećem". Budući da to on nije učinio ni u jednom drugom gradu gdje su dominantni i većinski drugi narodi i u drugim općinskim i gradskim vijećima, a to nije učinjeno ni Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine, ima li se u vidu definicija diskriminacije dana u članku 1 Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, po kojoj je diskriminacija „svako razlikovanje, isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva koji se zasniva na rasi, boji, precima, nacionalnom ili etničkom podrijetlu, koji imaju za cilj ili za rezultat da naruše ili da kompromitiraju priznavanja, uživanje ili vršenje pod jednakim uvjetima prava čovjeka ili temeljnih sloboda u političkoj, ekonomskoj, socijalnoj i kulturnoj oblasti ili svakoj drugoj oblasti javnog života", sasvim je jasno da su citirane odredbe uvodnog općeg dijela Odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu suprotne odredbama članka 17 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda po kojem „ništa se u ovoj konvenciji ne može tumačiti kao da uključuje za bilo koju državu, skupinu ili pojedinca neko pravo da se upusti u neku djelatnost ili da izvrši neki čin koji bi smjerali na uništenje prava ili sloboda priznatih u ovoj konvenciji ili na njihovo ograničavanje u većoj mjeri nego što se u njoj predviđa". Naime, Odluka Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu sprječava hrvatski narod, koji je najmalobrojniji u državi Bosni i Hercegovini, ali većinski u Gradu Mostaru, da ima većinu u Gradskom vijeću. Drugi, pak, narodi imaju posvuda većinsku kontrolu u drugim gradovima, primjerice, Bošnjaci u Sarajevu, Travniku, Zenici, Tuzli, a Srbi u Banja Luci, Doboju, Trebinju i drugdje. Kada bilo tko jednoj etničkoj zajednici ograničava demokratska većinska prava u dijelu iste države, a drugoj i trećoj to omogućuje, onda je sasvim jasno da vrši prikrivenu diskriminaciju. Makar to bio i Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, i makar to činio po bilo čijem nalogu i za postizanje bilo kakvih političkih i drugih ciljeva, on time krši Ustav te načela i norme međunarodnih akata, a podnositelji zahtjeva smatraju to nedopustivim.

Kada se pomno prouče navedene odredbe Izbornog zakona Bosne i Hercegovine i Statuta Grada Mostara, podnositelji smatraju da su kao rezultat razrade i primjene ovih uvodnih stavova Odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu elementi prikrivene diskriminacije sadržani i razrađeni u sljedećem:

Po mišljenju podnositelja zahtjeva nisu sukladne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i navedenim međunarodnim dokumentima, koji čine sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine, odredbe članka 19.4. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine odnosno odredbe članka 16. Statuta Grada Mostara kojima se propisuje donji limit od najmanje četiri predstavnika iz svakog konstitutivnog naroda i jedan iz reda „ostalih" (nacionalne manjine), te gornji limit po kojima nijedan od konstitutivnih naroda ne može u Gradskom vijeću Grada Mostara imati više od petnaest vijećnika, bez obzira na broj birača i izborne rezultate. To što se navedenim odredbama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine i Statuta Grada Mostara predviđa kao privilegija npr. srpskog naroda kao najmalobrojnijeg naroda u Gradu Mostaru da bude zastupljen s najmanje četiri predstavnika-vijećnika u Gradskom vijeću Grada Mostara, takva privilegija nije propisana Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine niti drugim aktima za hrvatski narod npr. U Banja Luci, a ono što se navodi kao gornji limit od najviše petnaest predstavnika-vijećnika bilo kojeg naroda u Gradskom vijeću Grada Mostara ne uvodi se Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine niti drugim aktima kao limit za npr. srpski narod u Banja Luci ili bošnjački narod u Sarajevu. Time se nesumnjivo stvara nejednakost stavljajući u istoj državi jedne građane u povoljniji a druge u nepovoljniji položaj, čime se vrši svojevrsna diskriminacija po osnovi nacionalne pripadnosti i zastupljenosti u Gradskom vijeću Grada Mostara odnosno drugih jedinica lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini.
Po mišljenju podnositelja zahtjeva članak 19.4. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine odnosno članak 17. Statuta Grada Mostara nisu sukladni Ustavu Bosne i Hercegovine i navedenim međunarodnim dokumentima, koji čine sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojim se odredbama u svakom „gradskom području" biraju po tri vijećnika u Gradsko vijeće, bez obzira na broj stanovnika odnosno birača koji žive i imaju pravo glasovati na jednom „gradskom području". Naime, time je konstituirano načelo nejednake vrijednosti glasova birača, čime se narušava načelo „jedan čovjek-jedan glas" kao temeljno načelo većinske demokracije, budući da npr. „ gradsko područje" Mostar-Jugozapad ima 29.522 registriranih birača, a „gradsko područje" Mostar-Jugoistok ima 6.869 registriranih birača, iz čega proizlazi da za jedno vijećničko mjesto u Gradskom vijeću Grada Mostara u jednom „gradskom području" treba 9.840 glasova, a u drugom svega 2.289 glasova. Ovakvim nesrazmjerom u broju glasača po izbornim jedinicama, prema mišljenju podnositelja zahtjeva, prekršeno je i temeljeno načelo Izbornog Zakona Bosne i Hercegovine po kojem se pri određivanju područja izbornih jedinica mora voditi računa da ona imaju podjednak broj glasača. Istaknuti primjer pokazuje da izborna jedinica Mostar Jugozapad ima 22.653 glasača više od izborne jedinice Mostar Jugoistok, odnosno da je po broju glasača 4,3 puta veća, a da obje po jednom osnovu daju jednak broj od po tri zastupnika u Gradsko vijeće.

Posebno su diskriminirajuće i neustavne odredbe Izbornog zakona Bosne i Hercegovine-članak 19.2. stavak (1) i stavak (3), članak 19.4. stavak (2), te odredbe Statuta Grada Mostara- članak 15. i članak 17. stavak 1. u svezi sa člancima 5. i 7. Statuta Grada Mostara. Naime, navedenim odredbama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine i Statuta Grada Mostara propisano je da se 17 vijećnika bira na „području grada" kao jedne izborne jedinice od strane svih građana-birača Grada Mostara a da preostale vijećnike (18) po tri biraju samo građani-birači šest „gradskih područja" koje čine bivše gradske općine, dok su građani-birači bivše „Centralne zone" Grada Mostara navedenim odredbama onemogućeni da i oni biraju svoje predstavnike-vijećnike u Gradsko vijeće Grada Mostara. Navedene odredbe Izbornog zakona Bosne i Hercegovine i Statuta Grada Mostara u izravnoj su suprotnosti s člankom II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, člankom 14. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, člankom 25. Međunarodnog ugovora o građanskim i političkim pravima iz 1966 godine i člankom 3. Protokola uz Međunarodni ugovor o građanskim i političkim pravima iz 1966 godine, budući da svi građani-birači Grada Mostara nemaju ista-jednaka prava pri izboru vijećnika u Gradsko vijeće, pa su time građani bivše „Centralne zone" grubo diskriminirani u odnosu na ostale građane Grada Mostara koji žive na nekom od šest „gradskih područja".
Nisu suglasne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i navedenim međunarodnim dokumentima ni odredbe članaka 38. Statuta Grada Mostara, kojima se regulira da se za svako od „gradskih područja" (šest bivših općina Grada Mostara) uspostavlja po jedno povjerenstvo Gradskog vijeća za konkretno „gradsko područje" u koji ulaze po tri gradska vijećnika izabrana sa teritorija relevantnog „gradskog područja". U nadležnosti povjerenstava za „gradska područja" spadaju: donošene odluka o raspodjeli prihoda po osnovu dodijeljenog građevinskog zemljišta sukladno članku 56. Statuta Grada Mostara, te sudjelovanje u donošenju odluke o raspisivanje referenduma sukladno članku 33. Stavak 1. Statuta Grada. Ove odredbe Statuta Grada su diskriminirajuće u odnosu na građane bivše „Centralne zone" Grada Mostara, koji ne pripadaju ni jednom od „gradskih područja" i nemaju mogućnost odlučivanja o pitanjima navedenim u stavku 2. članka 38. Statuta Grada, a koja su veoma bitna i za građane tog dijela Grada Mostara, iz čega proizlazi da su te odredbe Statuta Grada u odnosu na građane sa teritorija bivše „Centralne zone" diskriminirajuće i da građani sa tog područja nisu „jednaki pred zakonom" u odnosu na građane šest „gradskih područja" (šest bivših općina Grada Mostara). Istovremeno, odredbe članka 38 Statuta Grada Mostara stavljaju i neravnopravan položaj i gradske vijećnike međusobno, tako što onemogućuju vijećnike koji su izabrani u Gradsko vijeće na listi za «područje grada kao cjeline» da budu birani u Povjerenstvo Gradskog vijeća za konkretno «gradsko područje», a time i da odlučuju o sredstvima i drugim pitanjima iz njegove mjerodavnosti, već to mogu samo vijećnici izabrani s teritorija relevantnog «gradskog područja».

Podnositelji zahtjeva smatraju da su odredbe članka 19.7. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, točke 7) Amandmana CI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i članaka 44. i 45. Statuta Grada Mostara diskriminirajuće za građane Grada Mostara i da nisu sukladne Ustavu Bosne i Hercegovine i navedenim međunarodnim dokumentima. Naime, navedenim odredbama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, Amandmana CI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i Statuta Grada Mostara propisano je da na mjesto gradonačelnika mogu biti izabrani samo vijećnici izabrani u Gradsko vijeće. Podnositelji zahtjeva smatraju da su ove odredbe diskriminirajuće i da građani Grada Mostara „nisu jednaki pred zakonom" u odnosu na sve druge građane u Bosne i Hercegovine, koji suglasno odredbama točke 3. Amandmana CIV na Ustav Bosne i Hercegovine i odgovarajućim odredbama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine načelnike i gradonačelnike biraju na neposrednim i tajnim izborima. Ovakve odredbe o izboru gradonačelnika Grada Mostara nametnuo je Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu. Dok u svim općinama i Gradu Banja Luci građani ostvaruju svoje demokratsko pravo da svi neposredno učestvuju u izboru načelnika odnosno gradonačelnika, to demokratsko pravo građani ne mogu ostvarivati u Gradu Mostaru, već to pravo ostvaruju na manje demokratski način odnosno posredno preko vijećnika u Gradskom vijeću, iz čega proizlazi da su građani u Gradu Mostaru diskriminirani i nemaju ista prava pri izboru načelnika odnosno gradonačelnika, kao i svi drugi građani u općinama i Gradu Banja Luci. Ovakve odredbe o izboru gradonačelnika Grada Mostara posebno su neprihvatljive u odnosu na sve općine i Grad Banja Luku zbog toga što je točkom 2) Amandmana CI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine propisano da „Grad Mostar ima nadležnosti općine…". U odnosu na način izbora gradonačelnika Grada Mostara, kako je to propisano navedenim odredbama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, Amandmana CI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i Statuta Grada Mostara posebno su diskriminirani građani tzv. bivše „Centralne zone" Grada Mostara koji mogu doći u situaciju da uopće nemaju mogućnost da budu birani za gradonačelnika. Naime, građani tzv. bivše „Centralne zone" Grada Mostara mogu biti eventualno samo kandidati na listi za „područje grada" pa ako nisu kandidirani na listi za „područje Grada", ili ako budu na toj listi ali ne budu izabrani, ti građani u tom slučaju nisu niti u prilici da mogu biti kandidati za gradonačelnika Grada Mostara, dok to nije slučaj kod građana šest „gradskih područja" (šest bivših općina Grada Mostara) jer oni obvezno biraju pored vijećnika za „područje Grada" i tri svoja vijećnika za svoje „gradsko područje". Rezultat ovakvih pravila za izbor vijećnika u Gradsko vijeće Grada Mostara i gradonačelnika Grada, a koje je nametnuo Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, samo za Grad Mostar, jeste da i po proteku skoro godinu dana Gradsko vijeće nije izabralo gradonačelnika.
I opoziv-smjena gradonačelnika Grada Mostara propisana točkom 7) Amandmana CI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine odnosno člankom 45. Statuta Grada Mostara određuju to na specifičan način u odnosu na sve druge načelnike i gradonačelnike u Bosni i Hercegovini. Navedenim odredbama regulirano je da gradonačelnika Grada Mostara smjenjuje dvotrećinska većina izabranih vijećnika, dok je to pitanje za druge načelnike i gradonačelnike u Bosni i Hercegovini regulirano da se smjenjuju na isti način kao i njihov izbor, dakle neposredno od strane građana- birača, što je veći stupanj demokracije, odnosno što građane Grada Mostara stavlja u diskriminirajući položaj u odnosu na druge građane u Bosni i Hercegovini.

U svezi izbora i opoziva gradonačelnika Grada Mostara podnositelji zahtjeva ukazuju posebno na članak 25. Međunarodnog ugovora o građanskim i političkim pravima iz 1966 godine, kojim je regulirano da „svaki građanin ima pravo i mogućnost bez ikakve diskriminacije spomenute u članku 2. i bez neosnovanih ograničenja", te b) „da bira i da bude biran na povremenim, istinskim, općim jednakim i tajnim izborima, koji osiguravaju slobodno izražavanje volje birača", iz čega proizlazi.da navedene odredbe o izboru i opozivu gradonačelnika Grada Mostara nisu u suglasju sa člankom 25. Međunarodnog ugovora o građanskim i političkim pravima iz 1966 godine, a koji čini sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine.

Pored navedenog, podnositelji zahtjeva ukazuju i na odredbe Dokumenta drugog sastanka Konferencije o ljudskoj dimenziji, Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi, Kopenhagen 1990 godine. Naime, paragrafom 7. odnosno (7.3) određeno je „ Kako bi se osiguralo da volja naroda služi kao osnova autoriteta vlasti, zemlje učesnice će … „(7.3)" garantirati univerzalna i jednaka glasačka prava za sve punoljetne građane". Nesumnjivo je da osporenim odredbama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine Amandmana na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i Statuta Grada Mostara građanima-biračima Grada Mostara nisu osigurana univerzalno i jednako glasačko pravo, budući da vijećnike u Gradsko vijeće i gradonačelnika ne biraju na isti način kao svi ostali građani u Bosne i Hercegovine pri izboru svojih općinskih i gradskih vijeća odnosno općinskih načelnika i gradonačelnika. Navedeni Dokument sastanka u Kopenhagenu Konferencije o ljudskoj dimenziji KESS-a čini dodatak Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine i ima pravnu snagu ustavnih odredbi. Prema tome, i navedene odredbe Dokumenta sastanka u Kopenhagenu Konferencije o ljudskoj dimenziji KESS-a ukazuju da su građani Grada Mostara diskriminirani i nisu „jednaki pred zakonom" u odnosu na ostale građane u Bosne i Hercegovine pri izboru vijećnika u općinska i gradska vijeća i izboru i opozivu općinskih načelnika i gradonačelnika.
Na temelju izloženog podnositelji zahtjeva predlažu da Ustavi sud Bosne i Hercegovine, nakon provedenog postupka, donese sljedeću
ODLUKU

Usvaja se zahtjev jedne četvrtine izaslanika u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti čl. 19.1., 19.2., 19.3., 19.4., 19.5., 19.6. i 19.7. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj: 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/0624/06, 32/07, 33/08, 37/08), točke 4) i točke 7) članka VI C Amandmana CI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj: 09/2004), čl. 7., 15., 16., 17., 38., 44., 45. Statuta Grada Mostara („Gradski službeni glasnik Grada Mostara" broj: 4/2004).

Utvrđuje se da čl. 19.1., 19.2., 19.3., 19.4., 19.5., 19.6. i 19.7. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj: 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/0624/06, 32/07, 33/08, 37/08), točke 4) i točke 7) članka VI C Amandmana CI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj: 09/2004), čl. 7., 15., 16., 17., 38., 44., 45. Statuta Grada Mostara („Gradski službeni glasnik Grada Mostara" broj: 4/2004), nisu sukladni sa člankom II/4 Ustava Bosne i Hercegovine u svezi sa člankom 25. Međunarodnog ugovora o građanskim i političkim pravima iz 1966 godine i člankom 3. Protokola 1. uz Međunarodni ugovor o građanskim i političkim pravima iz 1966 godine i odredbama Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, sukladno sa člankom 63. stavak 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove Odluke u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", odredbe čl. 19.1., 19.2., 19.3., 19.4., 19.5., 19.6 i 19.7. Izbornog Zakona Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj: 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/0624/06, 32/07, 33/08, 37/08), usuglasi s Ustavom Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, u skladu sa člankom 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da u roku iz prethodnog stavka izvijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su poduzete s ciljem da se izvrši ova Odluka.

Nalaže se Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, sukladno sa člankom 63. stavak 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove Odluke u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", točku 4) i točku 7) članka VI C Amandmana CI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine F Bosne i Hercegovine", broj: 9/2004) usuglasi sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, sukladno sa člankom 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da u roku iz prethodnog stavka izvijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su poduzete s ciljem da se izvrši ova Odluka.

Nalaže se Gradskom vijeću Grada Mostara, sukladno sa člankom 63. stavak 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove Odluke u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", čl. 7., 15., 16., 17., 38., 44. i 45. Statuta Grada Mostara („Gradski službeni glasnik Grada Mostara" broj: 4/2004) usuglasi sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Gradskom vijeću Grada Mostara, sukladno sa člankom 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine da u roku iz prethodnog stavka izvijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su poduzete s ciljem da se izvrši ova Odluka.

Podnositelji zahtjeva izaslanici u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine:

1.Ilija FILIPOVIĆ,dipl.iur.
2. Ivo Miro JOVIĆ
3. Dr.Božo LJUBIĆ
4. Božo RAJIĆ
5. Branko ZRNO

SAZNAJ VIŠE




AKCIJA