PREDSTAVLJAMO




Home Vijesti Križ i slava
Križ i slava

Križ i slava

0
0
Oku i srcu koje Ga traži, u slavlju Cvjetnice puno je uočljiviji Isus a ne maslinova grančica! U ovom slavlju vjernik bi mogao pronaći trag koji će ga voditi kroz život Kristovim putem! To znači: pronaći u Gospodinu snagu za život koji vodi preko križa do uskrsnuća.


Cvjetnica, Cvjetna nedjelja, Nedjelja muke Gospodnje – to su nazivi uvriježeni u našem jeziku za nedjelju prije Uskrsa. Ona je kao svojevrsni preludium u događaje koji joj slijede. Kroz vrata Cvjetnice naš se pogled prostire dalje kroz dane Velikog tjedna i zaustavlja u Uskrsnom jutru. Po svom sadržaju, Cvjetnica nam predočuje dva događaja koja se taj dan oživljuju u vjerničkom slavlju: Kristov mesijanski ulazak u Jeruzalem i Kristova muka i smrt. Dakle, Cvjetnica je dvoznačna i nije potrebno umovati kako bi se u sjeni ovih događanja otkrila poruka svetkovine.

Prvi čin: Isus, nakon što je uskrisio Lazara iz smrti, ulazi u Jeruzalem. Ljudi mu hrle u susret, spontano trgaju palmine grane, skidaju svoje pokrivače i steru ih pred njega. Isus pobjedonosno na magarcu ulazi u Jeruzalem! Ljudi kliču: "Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana!" Gomila viče i iskazuje mu hvalu (usp. Iv 12,12-16). Drugi čin: Isus ostavljen od svojih prijatelja, od onih koje je izabrao i povjerio im važnu misiju. Uhvaćen, osuđen, izrugan, ponižen, razgolićen… Gomila viče i iskazuje sklonost za njegovu osudu: "Raspni ga, raspni!" On nosi svoj križ – svoju osudu – i završava na njemu. Podno križa tek njegova majka i ljubljeni učenik: osluškuju njegove posljednje riječi, svjedoci su njegova izdisanja (usp. Mk 14,1-15,47). Koji preokret! U jednom danu, na jednom euharistijskom slavlju dva posve suprotna događaja!

Slavlje Cvjetnice odvija se u napetosti ovih dvaju događaja. Predviđeno je da se vjernici okupe van crkve u kojoj se slavi euharistija. Tu se naviješta evanđeoski ulomak o Isusovu ulasku u Jeruzalem, slavi se obred blagoslova maslinovih, palminih ili drugih grančica te se u povorci vjernici upute u crkvu u kojoj će slaviti euharistiju. Za vrijeme euharistije čita se Muka Gospodina našega Isusa Krista.

Čini se da je kod mnogih vjernika na Cvjetnicu pogled zaustavljen na sporednoj stvari – na grančici. I ne bi to bilo zabrinjavajuće ako bi se u toj grančici čitala simbolika Isusove mesijanske prisutnosti u našim životima. Međutim, mnogi će taj dan otići u crkvu (možda ne i u Crkvu?!) samo radi te jedne grančice, ponijet će je kući i staviti na mjesto na kojem je do tada bila stara grančica. Ona će jamčiti zaštitu u životu, odagnat će utjecaje zlih duhova i očuvat će od raznih nepogoda. Nažalost, time se u bitnome ispražnjuje i iskrivljuje smisao slavlja.

Ipak, oku i srcu koje Ga traži, u slavlju Cvjetnice puno je uočljiviji Isus a ne maslinova grančica! U ovom slavlju vjernik bi mogao pronaći trag koji će ga voditi kroz život Kristovim putem! To znači: pronaći u Gospodinu snagu za život koji vodi preko križa do uskrsnuća. Upravo je zato divan ovaj spoj Kristove slave i njegove muke! Znamo kojim putem poniženja je koračao Spasitelj. Ali znamo i za zoru uskrsnuća!

Blagdane vezane uz Kristovo vazmeno otajstvo slavimo u proljeće. U prirodi sve buja! Pojavljuju se prvi cvijetovi, sjemenje se razvija i postupno izrasta u plod. Konačno, zemlja poprima drugačiji izgled – njeno lice se obnavlja! Nakon nekoliko mjeseci mirovanja, umiranja i čamljenja, ponovno se sve budi na život, izmamljeno suncem! I onaj lopoč koji je počivao na dnu nekog jezera vinut će se i ponosno pokazati svoju ljepotu svima! Ljepotu koja se skrivala, koja je zorila daleko od očiju drugih, u samoći i hladnoći; ljepotu koja je rasla u tami, u grobu. U proljeće se rađa život! Tako nam i priroda pomaže razumijeti otajstvo neše vjere! Sve je u tako divnom skladu, sve je prožeto ovom dvoznačnošću: živjeti i umrijeti, pobjeđivati i biti pobijeđen, kraljevati i biti sluga… U Kristovu licu otkriva se i naš život: put kojim ćemo živjeti, luka u koju ćemo jednom pristati, Sunce koje će nas obasjati vječnošću.

Stoga, Cvjetnica sa svojom dvoznačnošću uči nas vjernosti onome kome smo povjerovali! Još kad bi mu i svoje živote posve predali te ostali njegovi i kad nam kliču hvalama i kad se svijet uroti protiv nas; i onda kad su nam svi puti otvoreni, ali i kad nam na leđa tovare breme križa. I naš život vodi kroz "Raspni ga" do "Hosana". Budimo hrabri vjerovati – gledajući u zelenu maslinovu grančicu i cvijeće koje svojim imenom doziva ova nedjelja, ali još više zagledani u Njegovo lice – da je u Njegovoj patnji i uskrsnuću i naš život preobražen! Budimo odvažni i koračajmo sa svojim Spasiteljem kroz umiranje do života! Nema prečaca do uskrsnuća!

fra Josip V. www.fra3.net/

 

SAZNAJ VIŠE




AKCIJA