Jedna od glavnih tema prošloga tjedna u Hrvatskoj, a i malo šire, bio je Željko Kerum. Gostovanje ovog kontroverznog splitskog gradonačelnika u emisiji HTV-a "Nedjeljom u dva" diglo je iza sebe veliku prašinu. Između ostaloga u emisiji Aleksandra Stankovića Kerum je izjavio da je protiv ulaska srpskih trgovačkih lanaca u Hrvatsku zbog toga što Srbi i Crnogorci nisu nikada ništa dobrog donijeli i da onaj tko s njima ima posla ne prođe dobro, te da "nema šanse" da mu Srbin bude zet jer "Nikad nije bio u mojoj obitelji niti će biti", jer je, kako kaže, tako odgojen.

Nije se dugo trebala čekati lavina kritika koja je zasula Keruma. Po običaju se među prvima javio Damir Kajin koji po je po svojim dobro utvrđenim "šablonima" govorio o nacionalizmu i govoru mržnje u Hrvatskoj. Negodovali su i predstavnici srpske i crnogorske nacionalne manjine u Hrvatskoj, a napadi na Keruma od strane lijevo orijentiranih medija u Hrvatskoj se podrazumijevaju.

Zagrebačko Općinsko državno odvjetništvo je utvrdilo da nema osnova za postupanje jer Kerumove izjave nemaju obilježja kaznenog djela rasne i druge diskriminacije ili nekog drugog kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti. Tako su odlučili jer su obzir uzeli i njegovo pisano očitovanje u kojem je istaknuo da žali zbog svojih riječi zbog kojih je radi svoje nesnalažljivosti u takvoj vrsti provokativnih diskusija ispao ono što nikada nije bio – rasist, nacionalno netrpeljiv i isključiv.

Kada sve ovo sagledamo činjenica je Kerum iznosio svoja osobna mišljenja i uvjerenja koja se ne mogu okarakterizirati kao rasizam, ali se isto tako može reći da se dosta politički neiskusno zaletio sa svojim izjavama. Stanković je to Kerumovo neiskustvo jedva dočekao, a provokativna pitanja koja mu je postavljao imala su jedan cilj – prikazati Keruma u što lošijem svijetlu. Sigurno u Hrvatskoj postoji još dosta političara koji razmišljaju kao Kerum, samo što velika većina njih to ne iznosi javno. Ovime je Kerum pokazao da je u nekim segmentima politike još dosta zelen, te je samim time postao "žrtveno janje" hrvatske javnosti.

Ali, zamislite ovaj primjer. Željko Kerum (ili bilo tko drugi) gost je emisije "Nedjeljom u dva". Aleksandar Stanković ga pita je li za ulazak nekog hercegovačkog trgovačkog lanca u Hrvatsku? On odgovara "Ne! Hercegovci nam nisu nikada ništa dobrog donijeli i onaj tko s njima ima posla ne prođe dobro." Stanković ga nakon toga pita da li bi dopustio da mu zet bude Hercegovac? On opet odgovara: "Ne, nema šanse da mi Hercegovac bude zet. Nikad nije bio u mojoj obitelji niti će biti."

Što mislite da li bi nakon ovakvih izjava u Hrvatskoj bilo negativnih reakcija? Siguran sam da bi se tada sve mogle nabrojati na prste jedne ruke. Malo bi ih tada upućivalo na rasizam, netrpeljivost i isključivost. Zasigurno bi bilo i onih koji bi rekli da se konačno našao netko hrabar da se obračuna s Hercegovcima, koji su svi inače kriminalci, lopovi i šverceri.

Takvo je stanje u danas u Hrvatskoj. Glasna manjina preuzela je glas javnosti, dok šutljivu većinu nitko ništa i ne pita. Nikada nije dobro ljude dijeliti i lijepiti im etikete samo na osnovu njihove boje kože, vjere, nacionalnosti i mjesta stanovanja. Jer dobrih i loših ljudi ima svih rasa, vjera i nacionalnosti. Ali u Hrvatskoj su ti kriteriji polovični i različiti. Smrtni grijeh je reći nešto loše o Srbima ili (ne daj Bože) Židovima, jer oni koji to urade automatski postaju rasisti, fašisti, nacionalisti ili što već ne. S druge strane etiketiranje ljudi samo zbog toga što su Hercegovci, točnije Hrvati iz Hercegovine, se ne smatra lošim, dapače u mnogim slučajevima je poželjno. Jer, što bi se drugo moglo pomisliti nakon svih ovih godina pljuvanja po Hercegovini i svemu što iz Hercegovine dolazi. Na blaćenju Hercegovaca neki su dobivali izbore, a mnogi novinari su negativnim tekstovima o Hercegovcima dobivali promaknuća. Teorija da je Hrvatska u krizi najviše zbog pomoći koju šalje Hrvatima iz Bosne i Hercegovine najbolje pokazuje koliko neki mrze Hrvate iz BiH. Ipak, nakon svega toga, malo ih reagira i upozorava na to da se prema nama u Hrvatskoj odnosi isključivo i netolerantno.

To su dvostruka mjerila u Hrvatskoj koja i ovih dana izlaze na vidjelo: O Srbima se ne smije loše, a o Hercegovcima je to poželjno!

ABCportal.info (Vedran KOŽUL)