Odvajanje neandertalaca i Homo sapiensa moglo se dogoditi prije barem milijun godina, što je više od 500 tisuća godina ranije nego se prethodno vjerovalo uslijed analiza temeljenih na DNA.
Doktorska disertacija, vođena pri Nacionalnom centru za istraživanje evolucije čovjeka (Centro Nacional de Investigación sobre la Evolución Humana) povezanim sa Sveučilištem Granada, analizirala je zube gotovo svih vrsta hominida koje su postojale tijekom proteklih 4 milijuna godina. Korištene su kvantitativne metode i uspjeli su identificirati neandertalska obilježja kod populacija starih Europljana. Glavna svrha ovog istraživanja – autorica istraživanja je Aida Gómez Robles – bila je rekonstruirati povijest evolucije ljudskih vrsta koristeći informacije koje nam pružaju zubi, koji su najbrojniji i najbolje očuvani ostaci fosilnih zapisa. U tu svrhu analiziran je veliki uzorak fosila zuba s raznih nalazišta u Africi, Aziji i Europi. Procijenjene su morfološke razlike svakog zubnog razreda te je analiziran potencijal svakog zuba da pomogne u identifikaciji vrste kojoj je pripadao njegov vlasnik.
Istraživačica zaključuje da je moguće točno determinirati vrste kojima pripada izolirani zub uz postotak uspjeha od 60 do 80 posto. Iako ove vrijednosti nisu jako visoke, one rastu kako se dodaju različiti zubni razredi iste jedinke. To znači da ako analiziramo više zubi iste jedinke, vjerojatnost identifikacije vrste može doseći 100 posto. Aida Gómez objašnjava da „od svih vrsta hominida za koje trenutno znamo" niti jedna ne doseže više od 5 posto vjerojatnosti da je zajednički predak neandertalaca i Homo sapiensa. Stoga se smatra da zajednički predak ove loze još uvijek nije otkriven."
Računalna simulacija
Ono što je posebno inovativno kod ove studije je korištenje
računalne simulacije kako bi se pratio utjecaj promjena u okolišu na
morfologiju zubi. Slične studije provođene su radi na temu evolucije i
razvoja različitih skupina sisavaca, no nikad evolucije ljudi. Također,
istraživanje koje se provodilo na CENIEH-u i na Sveučilištu Granada je
pionirsko – zajedno s nedavnim studijama temeljenim na obliku lubanje – u
korištenju matematičkih metoda u procjenjivanju morfologije zubi kod
zajedničkih predaka u evolucijskom stablu ljudskih vrsta. „Međutim, u
ovoj je studiji analizirana samo morfologija zubi. Ista metodologija
može se koristiti u rekonstrukciji ostalih dijelova kostura te vrste,
što će nam dati nove modele koji će poslužiti kao referenca za buduće
komparativne studije novih fosilnih ostataka."
Kako bi iznijela
ovu studiju, Gómez Robles uključila je fosile sa brojnih arheološko –
paleontoloških nalazišta kao što su nalazišta Gran Colina i Sima de los
Huesos koji se nalaze u planinama Atapuerca u pokrajini Burgos u
Španjolskoj i nalazište Dmanisi u Republici Gruziji. Također je
proučavala različite fosilne zbirke posjećujući međunarodne institucije
kao što je Nacionalni muzej Gruzije, Institut humane paleontologije i
Muzej čovječanstva u Parizu, Europski istraživački centar Tautavel u
Francuskoj, Institut Seckenberg u Frankfurtu, Prirodoslovni muzej u
Berlinu, Institut paleontologije vertebrata i paleoantropologije u
Beijingu te Prirodoslovne muzeje u New Yorku i Clevelandu. Iako su
rezultati ovog istraživanja bili objavljeni u dva članka objavljena u
jednom od najprestižnijih časopisa u polju evolucije čovjeka, Journal of
Human Evolution (2007. i 2008.), temeljito će biti predstavljeni kroz
par mjeseci.
znanost.com