– BUDI PONOSAN…
A tribute to Rade Draškić
Davne godine 1931. u zgradi Franjevačke gimnazije upriličena je prva filmska projekcija na Širokom Brijegu. Polaznici širokobriješke gimnazije vidjeli su tonski film ''Spas male Zorice'' u distribuciji Doma narodnog zdravlja iz Zagreba. To je bio početak. Nastavak je detaljno opisan u temi devetoga broja časopisa ''Vitko'', kao i u trinaestom poglavlju monografije Širokoga Brijega. U međuvremenu se ''dogodio'' Fred Lončar koji je pedesetih godina prošloga stoljeća ''zapisivao u koloru'' na 16-milimetarsku vrpcu povijest našega kraja, već šezdesetih i sedamdesetih Marko Buhovac i Jozo Ćavar snimaju sve što se miče po tadašnjoj Lištici, a osamdesetih godina skupina entuzijasta snima amaterske kung-fu filmove i ''Čudnovatog dječaka'', prvi film na kojem se radilo u postprodukciji i koji je imao osvještenu ekološku poruku. Na širokobriješkoj radijskoj postaji, već od njezina utemeljenja, cijelo jedno desetljeće emitira se najdugovječnija filmska emisija u Bosni i Hercegovini ''Filmski vremeplov'', a krajem devedesetih Cima Topić snima igrani film ''Elipsa'' s Gogom Bogdanom u glavnoj ulozi. U prošlom desetljeću ''Ćavarovo Brdo Pictures'' promiče filmsku i vizualnu kulturu organizirajući videoradionice i videosekcije, filmovi ove male produkcijske kuće uspješno sudjeluju na brojnim europskim festivalima, a još ranije utemeljuju se ''MC Media'', ''Amater'', ''Kadar'' i ostale manje produkcijske tvrtke ili udruge.
Ove su godine u sklopu ''Svibanjskih sjećanja'' Tomo, Toni i
Dikić iznimno uspješno zabilježili u svome dokumentarcu i jedan od
najznačajnijih događaja u novijoj širokobriješkoj povijesti,
zaustavljanje tenkova u Pologu.
Sve nabrojano bile su uvertire,
daleke ili bliske podloge i usporedni oslonci i ''pogovori'' koji su
pogodovali nastanku Mediteran Film Festivala i West Herzegowina Festa,
dva festivala zbog kojih je danas, osam desetljeća od prve projekcije s
celuloidne vrpce u Franjevačkoj gimnaziji, Široki Brijeg postao, pored
ostalog, i Grad filma.
Danas je postalo nezaobilazno kad se govori
o poslijeratnom djelovanju na Širokom Brijegu spomenuti kao
prepoznatljive simbole: Grad sporta, Grad sveučilišne Likovne akademije i
Grad filma, uz sve ono ostalo što je Široki značio još od prije rata.
Možda posljednjih godina neki drugi događaji plijene isto toliko
pozornosti ili okupljaju puno više ljudi, ali nisu raritetni i
svojstveni samo za Široki Brijeg. Jer ruku na srce, malonogometnih
turnira, prateće janjetine, derneka, ''prigodnih'' domjenaka i
žderancija, kvaziznanstvenih skupova, disko(folko)teka i predstavljanja
navodne vrhunske poezije i proze svakoga drugog tjedna, ima svaka
hercegovačka općina, a u zadnje vrijeme i gotovo svaka mjesna zajednica.
Na
filmskoj karti Bosne i Hercegovine, nakon Sarajevo Film Festivala,
Široki je Brijeg već nekoliko godina sa svojim Mediteran Film Festivalom
postao najznačajnije filmsko središte. Ovaj je festival ustrajao na
neprivilegiranosti gostiju, nema VIP-ovaca, ulaz je besplatan, kao i
popratni sadržaji, a do boljih mjesta mogu doći oni brži i
snalažljiviji. Festival se profilirao i vizualno, i tehnički, i pronašao
je jedan prazan prostor u filmskoj ponudi regije, osmislio ga i
iskoristio na najbolji mogući način.
Također se od samoga početka
oslobodio svih kompleksa manje vrijednosti od kojih, inače, boluje svaka
mala sredina. Poseban duh i opušteno ozračje na Festivalu se svih ovih
godina doimalo tako prirodnim, pa se uvijek s nestrpljenjem očekuje
svaki novi rujan i drukčiji kino-repertoar od onoga uobičajenog, a MFF
ostaje kao rijedak uzorak na repertoaru hercegovačke filmske ponude.
S
druge strane West Herzegowina Fest u filmskom segmentu ima cilj
educirati i poticati mlade i isključivo domaće kreativce. Pored filma,
prezentira se i glazba, fotografija, slikarstvo, kratka priča i poezija.
Kroz WHF odaslana je poruka hercegovačkim mladim ljudima da film i nije
tako teško napraviti. Ranije su ovi mladići i cure pokretne slike
promatrali na sasvim drugi način. Sada su shvatili da film ne mora biti
remek-djelo, da se na filmsku vrpcu može prenijeti obična crtica iz
života ili neka mala kreativna ideja. Otvorena im je nova vizija, novo
razmišljanje o nastanku filmova, jer su se mnogi od njih tek sada prvi
put upoznali s malim stvarima na filmskom platnu. Spoznaja da film nisu
samo spektakli i komercijalni sadržaji urodila je plodom. Naime, lokalni
mladi filmaši već su brojne ideje konkretizirali na platnu i promijenio
im se filmski svjetonazor.
Konačno smo došli u situaciju da više
nema one napetosti kako će grad, kako će regija, mediji prihvatiti
ovakva filmska okupljanja. Danas, ona imaju svoju publiku, svoju draž,
svoju prepoznatljivost i identitet. Posjetitelje uglavnom predstavlja
nova audiovizualna generacija ljudi, generacija kojoj je dosta ranije
ukalupljenih vrijednosti postavljenih da vječno ograničavaju što je
ispravno, a što ne, generacija koja je toliko daleko od vladajućeg
kulturnog puritanizma. Međutim, upravo ove činjenice koje su odudarale
od ''iscuflanih'' kulturnjačkih priredaba, već desetljećima
šabloniziranih uglavnom u Kinu ''Borak'', ali i na drugim lokacijama,
postale su prednost, a ne nedostatak. Kao prilog naznačenom citirat ću
stihove hrvatskog pjesnika, ali i pjesnika cijele regije, Gorana Bare:
''…Ja sam velika zemlja sa divnim krajolicima
U meni je kralj sa svojim podanicima
Negdje duboko se dešava nešto
Valja se kamen, mala bića ga guraju vješto…''
Mala
bića su gurala i izgurala sve nabrojano od starta ovoga teksta, potpuno
sama, bez pomoći bilo kakva establišmenta, počevši od nule, počevši od
ničega, počevši negdje duboko ''u podrumu'' gdje ih nitko nije vidio ni
obraćao pozornost na njih. Bili su naoružani samo ogromnim entuzijazmom i
ljubavlju (barem u početku).
''Budi ponosan…'', nastavlja dalje pjesnik. I jesmo ponosni!
Ivo Čolak