Gotovo deset tisuća ljudi koje nije ni omela ni kiša, koja je padala veći dio dana, došlo je sinoć na veliki koncertni spektakl Marka Perkovića Thompsona na gradskom stadionu u Ljubuškom, kojim je na veličanstven način završena proslava svetog Ante zaštitnika župe Humac i fešte za cijelu ljubušku općinu.
Koncertom u Ljubuškom navršava se 14 mjeseci od početka turneje „Bilo jednom u Hrvatskoj" po nazivu Thompsonova posljednjeg albuma, koja je započala 13. travnja 2007. u Vukovaru.
Cjelokupni dojam nije pokvario ni prolom oblaka koji se nadvio nad ljubuškim pri samom kraju koncerta kad se veći dio publike nabrzinu razbježao.
Thompson je prije koncerta nazočio večernjoj svetoj misi na Humcu, koju je predvodio njegov prijatelj, širokobriješki gvardijan fra Branimir Musa.
Atmosferom i brojem posjetitelja koncerta oduševljen je bio i Thompson te ih je na početku pozdravio s "Hvaljen Isus i Marija" i čestitkom: " Na dobro vam doša Sveti Ante!"
"Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju, nije nas ostavio Bog", pjevao je Thompson na početku ovog koncerta koji je prošao bez i najmanjeg incidenta.
Posebno su pozdravljene solo izvedbe Damira Lipošeka Kexa, Fedora Boića, Tomislava Mandarića i Damira Šomena a uz Thompsona najtoplije je pozdravljen Tiho Orlić.
S puno ponosa i dostojanstva otpjevane su dvadeset i tri pjesme u puna dva sata, pjesme: Uvod, Početak, Dolazak Hrvata, Duh ratnika, Tamo gdje su moji korijeni, Moj Ivane, Stari se, Sine moj, Ratnici svjetla, Neću izdat ja, Moj dida i ja, E moj narode, Kletva kralja Zvonimira, Zustavi se vjetre, Lijepa li si, Lipa Kaja, Iza devet sela, Čavoglave, Neka nitko ne dira, Geni kameni i Diva Grabovčeva te na kraju Dan dolazi.
Čini se da su svi u publici znali ama baš svaku riječ svih pjesama, pa čak i onih koje i nisu bile veliki hitovi i izgledalo je se kao da se energija izmjenjuje s pozornice među publiku, pa od publike opet na scenu i tako cijelu večer da bi sve kulminiralo u zadnjem setu pjesama „Bojna Čavoglave", „Neka ni'ko ne dira u moj mali dio svemira", „Geni kameni" , „Diva Grabovčeva" te na kraju euforično završilo s „Dan dolazi" uz prolom oblaka na što se publika razišla za manje od 5 minuta.
Imam prekrasnu publiku. Ovakva je publika najveća nagrada glazbeniku i hvala joj. Oduševljen sam koncertom. Stalno se potenciraju incidenti, kojih nije nikada ni bilo na mojim koncertima.
Ima onih koji huškaju ljude i govore nešto u čemu nema istine, tako je bilo i prije ovoga koncerta, a novinari me nakon svakoga koncerta dovedu u situaciju da se moram pravdati za nešto s čime nemam apsolutno nikakve veze – kazao je Thompson.
Ljubuški će zasigurno dugo pamtiti ovaj glazbeni spektakl koji im je Thompson priredio.
Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio proslavu sv. Antuna Padovanskog na Humcu 13. lipnja 2008. U propovijedi povezao Hercegovinu i Zagreb!
Obljavljujemo propovijed u cijelosti:
Mudr 7,7-14; Ef 4,7.11-15; Mk 16,15-20
Draga braćo i sestre!
1. Kao i danas, i onoga je 13. lipnja 1231. godine bio petak. Djeca su u skupinama obilazila ulice Padove izvikujući, "Umro je svetac". Taj glas o svecu iznimna života proširio se diljem svijeta i danas gotovo da nema kutka na kugli zemaljskoj gdje se ne štuje sv. Antun, te s pravom nosi naslov "Svetac svega svijeta".Nepunu godinu kasnije, na Duhove 1232. papa Grgur IX. u Spoletu ga je proglasio svetim što je do današnjih dana najbrža kanonizacija u povijesti Katoličke Crkve. Sve su to posebni znaci koji nam govore o veličini sveca kojega danas ovako svečano slavimo.
Radostan sam što ovogodišnju svetkovinu sv. Antuna mogu proslaviti ovdje na Humcu zajedno sa svima vama, dragim domaćima, ali i s vama hodočasnicima koji ste došli s različitih strana Hercegovine i šire.
Zahvaljujem vašem pastiru mons. Ratku Periću, biskupu mostarsko-duvanjskom koji je rado podržao ideju župnika župe sv. Ante Padovanskog na Humcu, fra Mladena Sesara i humačkog gvardijana, fra Mire Šege te provincijala, fra Ivana Sesara da danas predvodim ovo svečano Misno slavlje i pismom mi izrazio dobrodošlicu.
S poštovanjem pozdravljam mnogopoštovanog oca Provincijala Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM, humačkog Župnika i Gvardijana, svu braću svećenike, dijecezanske i redovničke, sve osobe posvećenog života, posebno sestre redovnice, te redovničke kandidate i kandidatice.
Pozdravljam vas dragi Kristovi vjernici laici, vas draga djeco i mladi, roditelji, majke i očevi, pozdravljam starije i nemoćne osobe, a posebno bolesnike. Zahvalan sam Gospodinu za ovo iskustvo našega vjerničkoga i narodnoga zajedništva.
Dolazim iz Zagreba te nosim vjernicima danas okupljenima na Humcu i čitavoj Hercegovini pozdrave zajedničkoga grada svih Hrvata, koji u svojoj katedrali čuva zemne ostatke blaženoga Alojzija Stepinca, najsvjetlijeg lika Crkve Božje u Hrvata, mučenika crkvenog jedinstva i zajedništva.
Kao zagrebački nadbiskup, prigodu ovog slavlja sv. Ante na Humcu povezujem s osobitim vjerničkim činom hodočašća Hercegovini, zemlji ponosnoj, iz koje potječu mnogi vjernici Zagrebačke nadbiskupije, koji se u svojim novim župama u Zagrebu i okolici prepoznatljivo odlikuju svojom odanošću Katoličkoj Crkvi.
Ovdje, na korijenima vašega porijekla, zahvaljujem Bogu svemogućemu za tolika herojska vjernička svjedočenja vaših očeva i majki, vaše braće i sestara, vaših pradjedova, tijekom duge povijesti koja ovu zemlju i ovaj narod nije poštedjela iskušenja, onih davnih i ovih nedavnih.
Nosim vam svima pozdrave vaše vjerničke braće i sestara i cijele Zagrebačke nadbiskupije. Volio bih da ovaj naš susret bude svima nama novo nadahnuće da iskrenije živimo svoju vjeru i neumorno svjedočimo da smo Kristovi vjernici upravo kako je to činio sv. Antun. Umro je sa svega 36 godina, ali je svoj život proživio tako sadržajno i intenzivno te je ostavio veliki trag u životu Crkve.
2. Svetac što ga danas slavimo rodio se na rubu, u ono vrijeme poznatoga svijeta, u Lisabonu, danas glavnom gradu Portugala, oko godine 1195. dobivši ime Fernando. Nakon što je postao redovnik augustinac i zaredio se za svećenika, ušao je u franjevački red te ondje uzeo ime Antun, želeći poput sv. Antuna pustinjaka provoditi pokornički život. Zbog silne želje da mučeništvom potvrdi svoju vjeru zaputio se s drugim franjevcima u Maroko, ali ubrzo se razbolio i umjesto da se vrati u svoju domovinu protivni su ga vjetrovi bacili na Siciliju odakle je prešao na Apeninski poluotok.
Djelovao je diljem Italije i južne Francuske vršeći različite službe, od provincijala do profesora, ali je iznad svega bio poznat po iznimnome daru propovijedanja. Sve je to mogao činiti zato što je jako puno radio na svojoj vlastitoj izgradnji. U najstarijem životopisu ili takozvanoj Legendi Assidua čitamo kako je sveti Antun kao mladi redovnik u Coimbri "s velikim marom izobražavao svoj razum, a duh je izoštravao razmatranjima. Ni danju ni noću, ako su to prilike i vrijeme dopuštali, nije prestajao čitati Sveto Pismo." Nadalje kaže životopisac da je riječi Svetoga Pisma primjenjivao na sebe i tako oplemenjivao svoje osjećaje.
Po ovom svjedočanstvu, a zapravo promatrajući cijeli njegov ovozemaljski život, možemo zaključiti kako je Antun bio čovjek Biblije. U jednoj je prigodi propovijedao pred papom Grgurom IX. Papa je ostao zadivljen njegovim poznavanjem Svetoga Pisma te ga je zato prozvao "Škrinjom zavjetnom", škrinjom u kojoj je pohranjeno veliko svetopisamsko blago. Za Antuna je to bila knjiga života. Iz nje je crpio mudrost i snagu za život, a ujedno u njoj nalazio duhovnu hranu za kojom svaki čovjek gladuje tražeći smisao i ispunjenje svoga života. Upravo tu težnju čovjeka da osmisli svoj život i otkrije prave vrijednosti na kojima bi trebao graditi svoju sreću mnogi danas koriste za davanje jeftinih recepata.
3. S različitih smo strana obasuti ponudama koje nas žele poučiti kako trebamo živjeti, kako trenirati duh i tijelo, kako izgraditi svoj životni stil, kako biti sretan, zadovoljan i ispunjen čovjek. Nažalost često je tu u pitanju čista manipulacija ljudima i njihovim najdubljim težnjama na koje mi kršćani ne bismo smjeli nasjedati, ma kako neki naslovi privlačno zvučali. Izaija prorok je u svoje vrijeme zapisao "Zašto da trošite novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na ono što ne siti? Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte, i duša će vam živjeti" (Iz 55, 2. 3).
Sveti je Antun to jako dobro znao u svoje vrijeme, a važno je da si i mi to danas posvijestimo. Mi imamo knjigu života koju je nadahnuo sam Bog. Kako to sveti Pavao lijepo piše u drugoj poslanici Timoteju "Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban." (2 Tim 3, 16-17).
Sveti Pavao nam je želio reći da nam sam Bog progovara u Svetome Pismo, da je On sam nadahnuo svete pisce da stave na papir ono što On želi poručiti ljudima. Da bismo taj Božji govor mogli čuti potrebno je čitati i razmatrati svetopisamske tekstove. Osluškivati što nam Bog preko njih želi poručiti i trajno nastojati njegove savjete i zapovjedi provoditi u svakodnevnom životu.
A kolika je unutarnja snaga Božje riječi upućene nama, poučava nas Izaija prorok koji u Božja usta stavlja ovu rečenicu: "Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah." (Iz 55, 10-11).
Stoga vas potičem, braćo i sestre, da često posegnete za Biblijom, da je čitate, razmatrate i nadasve živite. O, kad bi svatko od nas dnevno bar desetak minuta izdvojio za čitanje i razmatranje Svetog Pisma, nasamo ili u obitelji. Često trošimo vrijeme na kojekakve banalne medijske sadržaje, a istodobno tvrdimo da navodno nemamo vremena poraditi na svojoj vjerničkoj izgradnji. A to je zapravo naše temeljno poslanje iz kojega treba izvirati svako naše djelovanje, što je na izvrstan način činio upravo sveti Antun.
4. U životu je jako važno poput sv. Antuna imati neke uporišne točke. Dok promatramo vjeru u našem hrvatskom narodu naziremo temelje na kojima se vjera gradila i uvijek iznova rasla, ma kako vremena bila zla ili prilike teške i nepodnošljive. Prije svega tu je vjera u Boga. U životu treba uvijek Bogu dati prvo mjesto.
Otkako su naši pradjedovi povjerovali u Isusa Krista i primili krštenje vjera je oblikovala život našeg naroda. Tragični prekid se dogodio tek u novije vrijeme kad su komunistički vlastodršci pokušali utrnuti vjeru u narodu i zatrti sve ono što je odisalo vjerom i crkvenošću. No, previdjeli su stoljetnu ukorijenjenost vjere u našem narodu i unatoč svim nasrtajima nisu uspjeli u svojem naumu.
5. Drugo važno uporište jest ljubav prema Crkvi.Cijela naša povijest prožeta je crkvenom prisutnošću. U tragičnim godinama raznih stranih osvajača, vlastodržaca i ideologija, jedina institucija koja je čuvala i potpirivala nadu u narodu bila je Crkva. Kad su se gubila sva uporišta, Crkva je ostajala kao jedini zaklon i to je u memoriji našega naroda tako snažno prisutno.
U svim povijesnim previranjima kojih nije nedostajalo na našim prostorima, Crkva je uvijek bila tu da kao dobra majka okuplja i štiti svoju djecu. To smo tako snažno osjetili i u nedavnom Domovinskom ratu, kad su u pojedinim trenucima nestajale pojedine društvene institucije, Crkva je bila tu da pomogne i spriječi rasulo.
Stoga vam, predraga braćo i sestre, okupljenima danas u ovako velikom broju na ovom slavlju u Hercegovini, posebno stavljam na srce naše crkveno zajedništvo. Danas kad nas sve više nagriza sekularizam i hedonizam, pred nas se postavlja izazov novoga svjedočenja, a to je poziv na zajedništvo i crkveno i narodno.
Zajedništvo je naša snaga. Ne dopustimo da nas razdvajaju neke unutarnje razlike. Prihvatimo to kao bogatstvo pluralizma. Zajedništvo je način i put našega katoličkog i hrvatskog opstanka ovdje u Hercegovini, za danas i sutra.
6. Jedna od glavnih karakteristika duhovnosti hrvatskoga vjernika, velika je ljubav i pobožnost prema Majci Božjoj. To se najbolje vidi po našem crkvenom zemljovidu koji je cijeli urešen brojnim marijanskim svetištima, od istoka do zapada i od sjevera do juga naše Lijepe domovine. Iz godine u godinu zadivljuje broj hodočasnika, osobito mladih koji dolaze u marijanska svetišta, svojoj Majci da je mole i zahvaljuju za nebrojene milosti koje su po njezinu zagovoru primili.
Tolike marijanske pjesme koje izviru iz duše hrvatskoga vjernika svjedoče o snažnom sinovskom odnosu koji naš čovjek gaji prema Mariji. Stoga ne čudi da su je naši pradjedovi prozvali "najvjernijom Majkom", "odvjetnicom Hrvatske", "kraljicom Hrvata". Molitva krunice koja je toliko omiljena našemu puku i koja je na neki način postala simbolom našega hoda prema slobodi u Domovinskom ratu, znakovito govori da je hrvatski narod marijanski narod. Mi imamo Majku, kakva li je to utjeha za naša vjernička srca i kava sigurnost da smo uvijek zaštićeni i voljeni. Stoga draga braćo i sestre, rado hodočastite u naša svetišta i često molite svetu krunicu.
7. Uz vjernost Bogu, te ljubav prema Crkvi i Majci Božjoj četvrti stup naše duhovne snage leži u poštivanju i čuvanju obitelji kao temeljne sastavnice kako društvenog tako i crkvenoga života. Snažne obitelji očuvale su ovaj narod u svim zlim i nesklonim vremenima kad smo kao narod bili svedeni na ostatke ostataka.
Kad je obitelj zdrava nema te snage koja može razoriti i pojedinca i narod. A zdravlje jedne obitelji mjeri se njezinim životom prema Božjem naumu i njegovim zapovijedima. Ponajprije na sakramentu ženidbe između muškarca i žene, koji pred Bogom izjavljuju svoju ljubav i predaju je pod Njegovu moćnu zaštitu. Ljubav je to koja ne poznaje granica, koja nije uvjetovana ničim ovozemaljskim, nego svoje uporište i izvor ima u Božjoj ljubavi. U takvoj obitelji ljubav nikad ne ostaje zatvorena nego je uvijek otvorena daru života koji opet dolazi Boga.
Upravo je obitelj, draga braćo i sestre danas na udaru. Pokušava se srušiti je s različitih strana. Sve se manje nastoji mlade oduševiti za obiteljski život, a u tome kao da su se urotili mediji, industrija zabave i nažalost slučajevi rastave i obiteljskoga nasilja, pa i u našim kršćanskim obiteljima.
Mnogi suvremeni proroci žele nametnuti svjetonazor u kojemu obitelj nema svoje mjesto, nego obitelj se promatra samo kao neku nadiđenu sociološku stvarnost. A što se time želi postići? Čovjeku se žele iščupati korijeni kako bi postao prikladan za manipulacije svake vrste. Izmaknete li čovjeku, a osobito djeci i mladima, oslonac koji se zove obitelj izveli ste ga na čistinu na kojoj postaje lakim plijenom raznih manipulatora. Ne dajmo se zavesti, braćo i sestre. Ali nemojmo se niti bojati, jer znamo da je Božji blagoslov uz nas kad živimo onako kako nam je On zapovjedio.
Kad govorim o obitelji danas ovdje u Hercegovini ne mogu se ne osvrnuti na nedavno vrijeme komunističke vlasti. Neki govore o blagostanju iz toga vremena, ne spominjući kolike su križeve naše obitelji morale podnijeti dok su očevi morali po stranome svijetu zarađivati kruh. Kolike su majke bile prisiljene same podizati djecu i rješavati mnoge životne nedaće.
Kolika su djeca s čežnjom iščekivala svoje očeve kako bi osjetila ono sveto ozračje kad se obitelj nađe na okupu, za stolom, u pjesmi, igri, molitvi, na misi. S ovoga mjesta želim stoga odati posebno poštovanjem svim tim očevima i majkama koji su unatoč svim poteškoćama sačuvali svoju obitelj i odgojili djecu kao zrele i odgovorne ljude.
8. I na kraju želim se posebno obratiti našoj mladeži. Dragi mladi vjernici, sluga Božji Ivan Pavao II. za svog trećeg pohoda Hrvatskoj, mladima je dozvao u svijest istinu da mali niski ciljevi ne mogu nikada utažiti žeđ za srećom i puninom, koja je u vašem srcu. Jasno je naglasio da vam je Bog dao zadaću koju nitko ne može ispuniti doli vi sami.
Poznato mi je kako se odlikujete sudjelovanjem u crkvenom životu po čemu ste prepoznatljivi znak postojane vjere u Boga i vjernosti Crkvi u našem hrvatskom narodu. Želim vam izraziti poštovanje i želju da nastavite hrabro svjedočiti svoje kršćanstvo. Crkva je uvijek s nadom gledala na mlade vjernike očekujući od vas inicijativu, hrabrost i velikodušnost glede evanđeoskih ideala na koje su svi kršćani pozvani.
Djevojke i mladići, vi postavljate pitanje, koji je put što vodi u život? To je put Isusa Krista. Evanđelje je jedini program našega života, putokaz sretne budućnosti i zalog blažene vječnosti. Čovjek vjere, dok se u mladosti priprema na obiteljski i strukovni život, zna da je pred mnogim ključnim pitanjima života i svemira nemoćan, ali upravo iz te nemoći snažnije otkriva i spoznaje Božju svemoć. Stoga odaberite Gospodina Isusa kojega ćete slušati i slijediti kao Učitelja svoga života.
9. Draga braćo i sestre, u ovom vremenu globalizacije kad se mnoge granice brišu i iz dana u dan ponude mijenjaju, važno je znati tko si, odakle dolaziš i koje su to nepromjenjive vrijednosti na kojima gradiš svoj život. Kad čovjek izgradi jasnu sliku o svojim prioritetima i svetinjama nema se čega bojati, ma kako vremena bila nezahvalna.
Danas je potrebno više nego li u prošla vremena posvješćivati i jačati svoj identitet i katolički i hrvatski. Zato uvijek iznova preispitujmo svoja uporišta i osluškujmo gdje nam je srce: da li je uz nešto propadljivo, ili uz nešto vječno. U prvom čitanju čuli smo kako je važno biti mudar i nadahnjivati se na pravoj mudrosti koja dolazi jedino od Boga.
Težimo stalno toj mudrosti čuvajući se mudrosti ovoga svijeta koja vrlo često znači krajnju suprotnost našim kršćanskim načelima te se očituje u mnogim ludostima, a o tome pslamist kaže "Čovjek koji nerazumno živi, sličan je stoci koja ugiba" (Ps 49, 13). Predraga braćo i sestre, po krštenju svatko je od nas pozvan svjedočiti svjetlo Kristove istine o čovjeku.
Poput sv. Ante oslonimo se na Gospodina Isusa Krista, njemu predajmo svoj život, svoje uspone i padove, svoja nadanja i stradanja. Mislim ovdje na brojne obitelji, na muževe i žene, koji su po Božjoj volji pozvani da budu darovatelji života te molim da ih Gospodin obdari za otvorenost životu unatoč neizvjesnosti u kojoj žive.
Mislim na mladiće i djevojke, moleći da im sv. Ante isprosi privlačnost prema ljepoti koja dolazi od čiste ljubavi. Mislim na djecu koja su izložena brojnim lošim utjecajima, da u svojim roditeljima, odgojiteljima i učiteljima uvijek imaju svijetle uzore svoga života. Mislim na starije osobe, bolesnike i patnike i molim za njih snagu da svojom svakodnevnom patnjom slave Krista Gospodina.
U tom velikom životnom pothvatu ostanimo uvijek na Božjemu putu, jačajući svoju vjeru u Boga, njegujući ljubav prema Crkvi i Presvetoj Bogorodici Mariji i čuvajući obitelj kao veliki Božji dar. I dok nam se pogled odmara na ovom lijepom i dinamičnom krajoliku, molimo Onoga u kome je sve bogatstvo mudrosti, znanja i svake ljepote da nas zagovorom Blažene Djevice Marije, svetog Ante Padovanskoga, blaženoga Alojzija Stepinca i svih hrvatskih svetaca i mučenika obdari ustrajnošću u vjeri i vjernošću Isusu Kristu, kralju svetaca i ljubitelju ljudi.
Amen.