DOGANA, njeno ime se mora napisati velikim slovima, toliko je učinila za naš krš da je svi doživljavamo kao živo biće. Ona nije samo zgrada, ona je naša majka, naša hraniteljica. Ona nas je školala, hranila, oblačila i davala smisao života. Tisuće anegdota su vezane za Doganu i uzgoj duhana, već dvadeset godina njeno zvono šuti, a Doganuše ne dolaze demetiti duvan. Ostala je samo praznina, tišina, smeće i zaraza.
Kompleks Dogane po arhitektonskoj vrijednosti stoji uz našu baziliku, gimnaziju, općinu, konvikt (danas ALU), ona je, kao arhitektonski oblik, duboko utisnuta u kolektivnu svijest svakog Širokobriježanina i bez nje bi nam nedostajala polovica identiteta koji je već ušao u gene.

Nekad se u Doganinom parku moglo mirisati cvijeće, uživati u zelenilu, a danas će vas tamo izbosti trnje i dočekati štakori. Plave vreće sa svakojakim otpadom se gomilaju i ozbiljno prijete zarazom.

U našem užem okruženju Gruđani su uspjeli spasili svoju Doganu od propasti, tako što se u nju uselilo nekoliko profitabilnih firmi. Ljubušaci su Doganu prepustili mladima za organizaciju koncerata, likovnih radionica, kino projekcija. Istu stvar su napravili naši susjedi Imoćani, od svoje stare Dogane stvorili su rasadnik moderne kulture i u njoj zaposlili neke nove Doganuše koje umjesto duvana demete urbanu kulturu.

Naša Dogana je također mogla doživjeti nekakvu prenamjenu i ponosna, puna sjaja, nastaviti dominirati gradom. Mogla je postati škola, studentski dom za studente Likovne akademije, kojima su se u njoj mogli dodijeliti ateljei, izložbeni prostori, kako bi bili u interakciji s gradom. Dogana je mogla udomiti mlade glazbene skupine, dati im prostor za probe i svirke. Mogla je također postati udomiteljica svih udruga koje bez uspjeha tragaju za prostorom, a u njoj se mogla smjestiti i gradska knjižnica sa čitaonicom, koja ovom "studentskom gradu" kronično nedostaje.
Gradovi u Hrvatskoj su za gradske knjižnice, škole i udruge iskoristili stare vojarne, a mi smo našu DOGANU olako pustili da umre. Ovim svjesnim urbicidom i ekocidom Široki Brijeg gubi konture grada, nestaju prepoznatljivi oblici i prostori koji definiraju naš način života.

Možda će jedanput neki putnik namjernik potražiti Doganu, koju je vidio u monografiji Širokog Brijega, kao jedno od glavnih urbanih obilježja. Ali te Dogane neće biti, kao ni identiteta grada, a samim time, ni našega osobnog identiteta. Samo smeće, trulež i ZARAZA.

(dibla), jabuka.tv, sirokibrig.com, siroki.com