PREDSTAVLJAMO




Home Vijesti Inicijative za postupak mirnog razdruživanja iz Federacije BiH
Inicijative za postupak mirnog razdruživanja iz Federacije BiH

Inicijative za postupak mirnog razdruživanja iz Federacije BiH

0
0
Bosna i Hercegovina
ALTERNATIVNA VLADA
HRVATSKE REPUBLIKE HERCEG-BOSNA
-PREDSJEDNIK-

 


Priopćenje za javnost
Medijima – svima
WY-542234-09-A0 Vrlo važno!
16.ožujka 2009. godine

 

Najavljeno pokretanje postupka formalno-pravnog mirnog razdruživanja
Hrvata iz Federacije BiH kao dio ustavne reforme BiH


thumb_shaking-handsU posjet Alternativnoj Vladi Hrvatske Republike Herceg-Bosne doputovalo je razdvojeno protekli tjedan nekoliko izaslanstava: Sjedinjenih Američkih Država, Europske Unije, Ruske Federacije i Izraela kao i Ruske i Britanske TV ekipe državnih televizija.

Cijenjene goste je zanimalo je li moguća samoodrživost Hrvatske Republike Herceg-Bosna i tom prilikom su im predani materijali i dokumentacija vezana uz ekonomsku i svaku drugu samoodrživost što je glavna smjernica budućnosti hrvatskoga naroda u BiH.

Uvaženim gostima je dano na znanje kako je nakon posljednjih presuda četvorici hrvatskih branitelja u slučaju Radić i ostali, zaključeno kako su te presude usmjerene protiv hrvatskoga naroda u BiH te je taj događaj pokrenuo i proces prikupljanja dokumentacije koja će se uputiti u parlamentarnu proceduru parlamenta Federacije BiH kako bi se i službeno pokrenuo proces razdruživanja Hrvata iz Federacije BiH.

Nadalje, Washingtonski sporazum nikada nije niti proveden, a na njemu se temelji Federacija BiH, dok je Daytonski sporazum promijenjen u 175 slučajeva uvijek na štetu Hrvata iako OHR nije imao mandat da ga mijenja, a sve pod krinkom „reformi i poboljšanja funkcionalnosti države" što se nikada nije ni dogodilo. Federacija BiH je prema Washingtonskom i Daytonskom sporazumu bila predviđena kao konfederacija s Republikom Hrvatskom, no ova točka na pisana u oba sporazuma nikada nije i provedena.
Hrvatima u glavnom gradu HR Herceg-Bosne, Mostaru, je nametnut tzv. Mostarski Statut čime se dodatno osporava konstitutivnost Hrvata i čime demokratski izbori nemaju nikakav smisao. Ovakav kriterij OHR nikada nije nametnuo i bošnjačkom političkom krugu čime je napravio dvostruke kriterije.

OHR uopće nije inzistirao na povratku Hrvata u svoje domove nakon rata, dok se izrazito založio za povratak Bošnjaka tako da povratak Hrvata OHR nije ni proveo niti se založio za povrat njihove imovine. Treba naglasiti kako Bošnjaci danas predstavljaju glavni politički problem u BiH jer javno teže hegemoniji računajući na svoju brojčanost, te nastoje podčiniti i podložiti druga dva naroda kroz asimilaciju u tzv. „bosansku naciju" što nailazi na žestok politički otpor.
Glavna politička premisa bošnjačke politike glasi: „Ovo je Bosna, kome se ne sviđa – Hrvati neka idu u Hrvatsku, a Srbi u Srbiju". Ovakav destruktivan stav naišao je na veliku kritiku kod ostala dva naroda koji se pokušavaju zaštiti od hegemonije na različite načine. U posljednje vrijeme Hrvatima se od strane bošnjačkih medija upućuju otvorene prijetnje „ratom koji bi ponovno zahvatio prostore BiH", no zapravo ponavljanje nesretnih previranja iz prošlosti bi bio krunski dokaz kako je društvo u današnjoj daytonskoj BiH – zapravo neodrživo. Dva naroda u BiH: Hrvati i Srbi odgovaraju na ovakve najave kako je BiH samo interes i kako će BiH postojati dok postoji interes za postojanje BiH.

Glavni dokaz kako najmalobrojniji konstitutivni narod, Hrvati, u Federaciji BiH nemaju Daytonom zagarantiran paritet, konsenzus i rotaciju jeste njihovo nepostojanje na mjestima na kojima bi po pravilu trebali biti. Ne postoje sankcije ili kazne kako bi se spriječilo bošnjačku politiku da krši jednakost u Federaciji BiH, a da stvar bude još gora bošnjački političari se lažno predstavljaju kao Hrvati kako bi uzurpirali hrvatska mjesta u administraciji i time riješili problem nezaposlenosti svoga kadra u mastodontskoj administraciji. U glavnom gradu Sarajevu danas hrvata ima manje od 3% što je šokantan podatak iznesen od BH Helsinškog Odbora. Sarajevu nije nametnut nikakav Statut kao Mostaru kako bi se stanje promijenilo i gradu vratila multietničnost.

OHR ne negira ove nepravilnosti i priznaje kako svoje odluke donosi pod utjecajem bošnjačkog analitičkog pomoćnog osoblja koje predstavlja dio bošnjačkog političkog kruga ali to smatra „ispravnim postupanjem".

Na Općim izborima 2006. godine, Bošnjaci su prostom većinom Hrvatima izabrali predstavnika na mjesto hrvatskoga člana Predsjedništva BiH čime se Hrvatima po tko zna koji put osporava konstitutivnost. Prema Daytonskome mirovnom sporazumu, Hrvati u BiH su izborna jedinica, no OHR namećući probošnjačke izborne zakone osporava demokratski put prema izboru legalnih i legitimnih predstavnika Hrvata u BiH čime opet Hrvati gube pozicije koje su predviđene za njihove predstavnike. Preglasavanje Hrvata u BiH je zabilježeno na svim razinama od općinske, preko županijskih razina, razine federalne Vlade do državne Vlade, tj. Vijeća ministara. Alarmantan podatak je kako Hrvati do danas nikada nisu imali predsjednika Federalne Vlade ili Vijeća ministara čime su svedeni na puki politički ukras bez prava odlučivanja ili vođenja državom.

Hrvatima u BiH bošnjački politički krug je potpuno uništio javne medije na hrvatskome jeziku posredstvom Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) koja je također potpuno u rukama samo jednog naroda. Namećući samo jedan federalni i jedan BiH državni javni emiter, na kojima Hrvati nemaju svoje predstavnike i urednike, provodi se agresivna kampanja asimilacije te pokušaj stvaranja jedne „bosanskohercegovačke" državne nacije koja nema uporište u povijesti niti u pravu, no potrebna je kako bi se nametnula ideja pripadnosti državi BiH. Zbog nepostojanja medija na hrvatskome jeziku i bez urednički naklonjenih medija, Hrvati teško mogu predstaviti svoje probleme svijetu dok ih Bošnjaci preko svojih medija klasificiraju kao „sve građane" ne zastupajući stavove bh Hrvata medijski i „tiho pokopavajući" njihove probleme pa čak i samo postojanje svodeći ih preko termina „svi građani" na razinu nacionalne manjine. Ova činjenica predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava Hrvata.

Velika prijetnja po stabilnost BiH predstavlja državni sinkretizam: spojenost islama i politike u bošnjačkome političkome krugu tako da iza svih političko-državnih događanja u pozadini stoje islamski vjerske vođe čime BiH poprima oblik šerijatske države sa sustavima upravljanja sličnim islamskim republikama u Aziji i Africi. Kao direktni rezultat ovoga je pojava tzv. vehabijskoga pokreta, radikalnog pokreta koji u BiH broji između 300.000 i 400.000 pripadnika koji ne moraju uopće raditi ali primaju plaću za svoju privrženost pokretu. Bošnjačka područja su ekonomski najnerazvijenija u svijetu iako su u njih uložena sredstva od nekoliko desetina milijardi Eura od kraja rata. U BiH i gradu Sarajevu se u punom jeku provodi islamizacija što se negativno odražava prema ostalim narodima, a predstavlja i veliki problem za euroatlantske integracije iz razloga što Bošnjaci žele biti dio Organizacije islamske konferencije (OIC) čiji su pridruženi član. Ozbiljan problem predstavlja što Bošnjaci preko državnih institucija BiH podržavaju Sile osovine zla: Iran, Siriju, Libiju, Palestinu i ostale što je apsolutno neprihvatljivo za ostale narode, a automatizmom je nekompatibilno za euroatlantske krugove. Poražavajuća je činjenica kako Bošnjaci proslavljaju američke poraze, a izražavaju simpatije prema Silama osovine zla. Isticanje ovoga problema, bošnjački politički krug trenutno pripiše „islamofobiji" što je smiješno uzevši u obzir njihovu brojnost i utjecaj na zbivanja u Bosni i Hercegovini.

Hrvatska područja u BiH su među najrazvijenijim i samo u zadnje tri godine su dali preko 4 milijarde maraka u Federalni budžet iz kojega su im vraćena zanemarivo mala sredstva. Teritorij HR Herceg-Bosne je samoodrživ i ima sve predispozicije da samostalno politički i gospodarski upravlja resursima kojima i raspolaže. Pored svega navedenoga, Hrvati u BiH kao konstitutivan narod u Ustavu BiH imaju pravo iz istoga Ustava na samoodređenje i samoopredjeljenje kroz Povelju UN-a na Pravo konstitutivnih naroda na samoodređenje i samoopredjeljenje kao pozitivan pravni akt.

Na kraju, ukoliko Hrvati u BiH ne dobiju temeljna ljudska prava, i pravedno ustavno uređenje BiH preko započetih procesa ustavnih reformi kroz hrvatsku multietničku federalnu jedinicu unutar Bosne i Hercegovine, Alternativna Vlada Hrvatske Republike Herceg-Bosna će naložiti nevladinom sektoru i koordinaciji Udruga iz Domovinskoga rata predavanje u parlamentarnu proceduru Inicijative za postupak mirnog razdruživanja iz Federacije BiH. Ukoliko ova Inicijativa ne prođe, hrvatskim političkim strankama će biti javno sugerirano da povuku potpis sa Daytonskoga sporazuma od kojega Hrvati nemaju nikakve koristi i koji je štetan po daljnje interese Hrvata u BiH. Povlačenje potpisa sa sporazuma će biti predloženo i ostalim stranama u BiH koje imaju isti interes kako bi započeli pozitivni reformski politički procesi.

Po pitanju granica i administrativnog razgraničenja predlaže se konsenzus svih naroda u BiH, a kako bi dokazali da Hrvati nemaju nikakve administrativne teritorijalne pretenzije prema druga dva naroda, predlažu se granice koje su utvrđene na dan potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma iz 1995. godine s pravom diskontinuiteta teritorija kao garancijom kako se te federalne jedinice neće odvojiti iz sastava BiH i uz uvjet svima kako moraju osigurati povratak izbjeglih i raseljenih osoba. Smatramo kako je neophodno dovesti sva tri naroda u jednak okvir konstitutivne zaštite, a to su federalne jedinice čije postojanje bi dovelo do samoodrživosti i BiH što danas nije slučaj. BiH će postati samoodrživa kada i Hrvati dobiju ista prava koja imaju i druga dva naroda ili će se raspasti kao posljedica neuvažavanja jednakih prava za sva tri naroda.

 

 

U Mostaru, 16.ožujka 2009.
Leo Pločkinić, predsjednik

SAZNAJ VIŠE




AKCIJA