Jednostavno pitanje sa dosta odgovora. Uzimam sredinu, okruženje. Grad cca10 000 općina od cca 35 000 ljudi i ima ovakve uspjehe ne samo u nogometu ne samo u košarci već i u ostalim sportovima šahu, tenisu, karate-u, judu, rukometu…..
Ali čemu to sve kad ovaj grad kao da nema „dušu” kad ovaj grad to ne zna pozdraviti, kad ovaj grad to ne zna pretočiti u ponos. Ovaj grad uvijek traži neke sporedne isprike da ne bude onako kako je, pa okrenimo se oko sebe, sa kakvim se gradovima naši sportaši bore. Koliko su naši sportaši uspješniji od sportaša u drugim gradovima?
Sve imamo ali nemamo ljudi koji će to prikladno propratiti, prikladno proslaviti i radovati se, zašto? Jedni kažu ne igraju naši momci, pa dobro naši momci igraju u rukometu pa Vas niti tamo nema, naši momci osvajaju medalje u karate-u i judu pa vas ni tamo nema. Znači da nije do toga, ono čisto iskreno dal’ bi podržavali te momke da igraju u drugoj ligi (poznajući mentalitet, teško jer bi onda bili „luzeri”, nema veze što su naši, što će oni nemaju pojma, jel de?).
Dalje će ljudi reći puno se daje za sport a ljudi nemaju za hranu. Pa tko daje? Od čega se oduzima, tko to sve financira? Kažu imamo dvoranu nemamo bolnicu, pa da imamo sposobne ljude u tim zdravstvenim resursima koji žele ulagati, žele se boriti za to imali bi i to. Jer ovi ljudi su se za ovo borili, za ovo žive i ovo su izgradili, nije im palo s neba, i sad nekom kao to smeta i iz inata neće to da podrži jer eto njemu je netko nešto rekao, što je nekom drugom netko nešto rekao a taj je čuo od nekog petog i to je istina jer su oni tako rekli, pa valjda tako mora biti.
Kažu liga je korumpirana sve se namješta, ali nitko to ne može konkretno reći. Sve se zna, svi znaju a kad se pokaže suprotno onda se kaže ma ja nije se moglo sada, bit će drugi put. A moji ljudi samo nam malo treba, malo nam treba da se dignemo, da ovaj grad živi malo drugačije. Da ne bude grad u kojemu sve stoji, nekad sam toliko ponosan što sam iz ovog grada, što ovi ljudi kroz povijest pokazuju tko su i što su ali isto tako ima trenutaka kada se zapitam , jel’ to nešto trenutno, jer ruku na srce nekih svojim postupcima, nekim stvarima se pokazuje i neka druga strana ovog grada.
Žalosno je što se naš uspjeh, evo konkretno sportski više poštuje u Posušju, Mostaru mjestima oko nas nego kod nas samih. Prolazeći sa finala Kupa kroz Mostar masa ljudi je avenijom ustala i pozdravila autobus, dolazak u Široki kao da se ništa ne dešava. Kafići puni trešti „rock” iz svakoga :), masa mladih ali kao da njih nije briga. Oni su dočekali tu subotu, dočekali su da potroše 10-20-30-50 KM na različite stvari (ne nije vam žao to potrošiti na prolaznu zabavu) opijanje do krajnjih granica, da Vas vaši prijatelji moraju iznositi pijane iz kafića. Pa trznite se malo, pogledajte malo dalje od jednog trenutka, ljudi ovo što se događa sada je povijest, vi ste dio te povijesti ali kao da nećete da budete.
Malo nam treba da se izdignemo, da budemo jaki ,da budemo najjači ali sve to gubi smisao ako se Vi i dalje budete ponašali kako se ponašate, kraj je ovo još jedne jako „uspješne” sezone. Nogometaši su osvojili Kup, košarkaši su na dobrom putu da naprave još veću stvar osvoje prvenstvo države, mladi a i stariji iziđite iz svojih „čahura”, dišite uz grad, dižite grad i ponosite se njime. Nemojte biti tihi promatrač, uključite se u sva događanja, bodrite klubove, tugujte i slavite sa njima, jer tek tada sve to ima smisla. Brzo će Euro utakmice, nakon toga će i nova sezona. Budimo još ,jači budimo još bolji za to nam trebate samo malo elana i zato nam trebate svi Vi!!! (www.skripari.com)