Ovdašnjoj javnosti malo je ili nikako poznato da se 2007. navršava 90 godina od velikog egzodusa djece iz BiH i Dalmacije koja su od smrti glađu 1917. spašena smještajem u Slavoniji. Tu veliku humanitarnu akciju organizirali su tada hercegovački fratri na čelu s fra Didakom Buntićem koji je u to teško vrijeme preuzeo na sebe zadaću da od gladi spasi čak 17.200 djece, od kojih je njih 12.270 bilo iz BiH, vlakom je preveze i smjesti u Slavoniji, a čiji su ljudi, prihvaćajući je, pokazali veliko srce.
Najviše djece smješteno je na području Ðakovačke i srijemske biskupije. Oko 9.000 djece u zavičaj se vratilo 1919., dok su ostali nastavili živjeti ovdje. I nakon povratka, Slavonija je do sredine ’60-ih nastavila slati žito tim krajevima, a djeca su još godinama ovamo dolazila na ferije. Od tada su prošli brojni režimi; svima je zajedničko da uspomenu na egzodus nisu njegovali, no pisani trag, fotosi i svjedočanstva postoje, pa se i u Spomenici DVD-a Ðakovo opisuje kako je ono u nekoliko dana skupilo četiri vagona hrane i lijekova za prihvaćenu djecu.
Fra Marinko Šakota iz Međugorja, želeći da se uspomena na tu veliku akciju sačuva, u povodu 90. godišnjice, zajedno s tajnikom međugorske župe Marijem Vasiljem, od 5. do 7. listopada u Međugorju priprema obilježavanje obljetnice i spomen na fra Didaka u čiju se čast ondje 4 godine održavaju Dani fra Didaka Butića, popraćeni publikacijom “Didak”, čiji će cijeli jedan broj biti posvećen egzodusu, a koji će, osim u Međugorju, biti predstavljen i u Zagrebu te u studenome i u Ðakovu. Fra Šakota i tajnik Vasilj prekjučer su u Ðakovu razgovarali s gradonačelnikom Zoranom Vinkovićem i predsjednikom Gradskog vijeća Ivicom Mandićem, a potom i s predstavnicima Biskupije. “Ta je 1917. bila teška, u jeku 1. svjetskog rata, pa su žene i djeca ostali sami, bez radne snage.
Hercegovinu i okolne krajeve poharala je velika suša koja je donijela glad od koje se umiralo. Austro-ugarska vlada nije pokazivala namjeru da pomogne, no zato fratri, fra Didak, kreću u akciju spašavanja djece. Trenuci i prizori oproštaja majki od djece bili su potresni do te mjere da je spašavanje 17.200 djece Schindlerova lista na naš način, pa i potresnije od nje. No, režimi su gurali taj događaj u zaborav, pa ne smijemo dozvoliti da na tako veliko humano djelo padne prašina. Da se takvo nešto dogodilo drugim narodima, oni bi taj dio svoje povijesti već pretočili u film i u vitrinama imali Oscare.
No, u posljednje vrijeme i naši filmaši žele da tu priču pretoče u film”, kaže fra Šakota, dok je Mario Vasilj dodao kako Slavonija mora biti ponosna na svoje (pra)djedove koji su, prihvativši rijeku djece, pokazali veliku humanost.
U međugorski trodnevni program obilježavanja godišnjice egzodusa uključit će se i jedan ovdašnji KUD, a očekuje se da jednu svetu misu tada predvodi i đakovački i srijemski biskup.
(Glas Slavonije | www.Poskok.info)