 |
12.08.2003. u Širokom Brijegu održao se prvi festival amaterskog stvaralaštva WEST HERZEGOWINA FEST, s naglaskom na videu i filmskim radovima. Organizatori su u početku dvojili hoće li ovakva manifestacija, više ležernijeg i alternativnijeg pristupa, privući dovoljan broj znatiželjnika na širokobriješki bazen, ali i prije početka programa bilo je jasno( otprilike 300 posjetilaca) da problema s publikom neće biti. Tako da je sva očekivanja trebalo prebaciti na organizatore.
Festival je bio zamišljen u tri dijela:
1) čitanje poezije i proze;
2) filmske projekcije;
3) koncert alternativnih bendova.
Ovako ambiciozan projekt svakako je za pohvalu, ali u strahu da bi večer isključivo filma bila nedovoljna, osjetilo se da je organizator preopteretio program (dosadno čitanje pjesama i kratkih priča iako je svima prisutnima bilo jasno da se raja okupila zbog filma).
Najvažniji događaj uz projekcije bilo je i objavljivanje prvog širokobriješkog fanzina (Široka Lištica), koje je prošlo, nažalost, nezapaženo. Svakako autorski dvojac treba pohvaliti i dati im podršku u budućem radu. Tekstovi su aktualni i dotiču probleme širokobriješke svakodnevice. U vezi s fanzinom treba istaknuti da postoji i E-mail adresa (siroka-listica@net.hr) na koju se mogu slati tekstovi i dr.radovi. Nadam se da će se njegovo izlaženje nastaviti i da će autori ubuduće postavljati pitanja i dati poticaj mladima da se uključe u rasprave i konkretne projekte.
Ne bi želio ulaziti u kvalitetu pojedinih radova, jer smatram da je na početku možda najvažnije obratiti pažnju na to kako se određeni proizvod (Festival jest proizvod) ponudio publici.
Festival je popunio jednu veliku prazninu u ljetnoj ponudi Širokog Brijega. Bez obzira na njegovu kratkoću (1 večer) i revijalni karakter (nema nagrada), ipak je učinjen kvalitativni pomak. Tome u prilog ide i brojna publika, kao i činjenica da je Festival u svojoj premijeri okupio ljude i izvan općine Širokog Brijega. Od najavljenih 23 prikazana su 22 filma. Nije potrebno ulaziti u detaljnije analize filmova, tek usputno bi napomenuo da se organizacijski kaos vidio u nejasnoj i nedosljednoj koncepciji puštanja filmova (projekcije su korektno započele najstarijim amaterskim filmskim zapisom J.Ćavara iz 1968. ali daljnja logika puštanja i izbor nisu imali nikakvog kronološkog ni konceptualnog smisla). U takvom razvoju stvari smatram da su neki autori i njihovi radovi bili oštećeni tj. nisu bili prezentirani na odgovarajući način ( Tri rada T.Ćavara koja su nastala 1993. u vrijeme ratnih događanja; svi ostali radovi nastali su 2002-2003.). Također nije se vodilo računa o žanrovskoj podijeljenosti, čime je pojačan dojam nabacanosti i zbrke; toliko ipak ne bi trebalo podcjenjivati publiku. Grupa ljudi koja je organizirala ovaj događaj zaslužuje pohvale za svoj entuzijazam, ali osjetio se priličan nedostatak kompetentne ruke koja bi projekcije ipak uspjela složiti i predstaviti kao jedan dovršen koncept. Ovako ne možemo biti u potpunosti zadovoljni samom činjenicom da se "nešto prikazalo i dogodilo". Sve primjedbe na organizacijski dio festivala ne bi trebalo shvatiti tragično. Sigurno je da mladima nedostaje ovakvih sadržajnih večeri, ali u tom smislu treba voditi računa i o adekvatnom načinu predstavljanja filmskih radova. Dakle, sve primjedbe treba gledati u smislu popravljanja možebitnih šlampavosti. U budućnosti nadam se da će doći i do još jače suradnje sa ostalim gradovima u okruženju pa i šire. Neke konkretnije ocjene festivala trebalo bi sačekati do sljedeće godine, jer tek tada ćemo dobiti materijal za komparaciju. Sretno i više znanja!
Nevjerojatna i pomalo opskurna činjenica je da niti jedan novinar nije ništa napisao o ovom festivalu u službenim medijima. Iako su bili nazočni na filmskim projekcijama, očito je nedostajalo motivacije i možda pokoji osobni razlog za bojkotiranje jednog nesumnjivo pozitivnog događaja. Obično su novinari ti koji prozivaju nekog i pokušavaju stvari predstaviti na pravi način. U ovom slučaju njihova je novinarska etika zakazala.
(N.KLOBUČAR)