Reakcije na odobravanje stand-by aranžmana ovih dana se panično pokušavaju predstaviti kao uspjeh, što je u najmanju ruku skandalozno, zbog niza negativnih implikacija ovog sporazuma na ukupni životni standard stanovništva u sljedeće tri godine. S druge strane, različiti minusi kojima je izložena državna ekonomija ni izbliza se ne mogu pokriti ili zakrpati s odobrenih 395 milijuna KM (282 milijuna USD), a radnici u državnoj administraciji, školstvu, zdravstvu, primatelji socijalnih davanja, i cijeli niz drugih osoba cijelo će vrijeme ovog aranžmana u naredne tri godine morati primati, potpuno iste, 10 posto manje plaće i 50 posto manja primanja po osnovu prava na topli obrok. Isto tako, krajnje je upitno hoće li preostalih 1,288 milijardi USD bit uopće isplaćivano nakon što MMF svaka tri mjeseca stavku po stavku bude kontrolirao kako se ispunjavaju potpisana, više nego radikalna, rezanja davanja različitim korisnicima budžetskih sredstava.
U kontekstu aranžmana s MMF-om jednako je bitno podcrtati da se 1. tranšom kredita nikako ne može zakrpati nabujali balon budžetskih minusa države, koji je u zadnjem tromjesečju prošle i prvom tromjesečju ove godine dosegao nevjerojatan iznos od -740 milijuna KM.
Paničan strah zbog otkrića neodrživosti državnih financija
MMF sporazumom ishodio kontrolu državnih financija svaka tri mjeseca za upola manji iznos od traženih 782 milijuna KM
Premda je između predstavnika MMF-a i izvršnih organa BiH dogovorena isplata 1,2 mlrd EUR, od čega se u srpnju očekivalo neophodnih 400 milijuna EUR ili 782 milijuna KM, dogodio se neočekivani negativan obrat, te je ova institucija odobrila tek dolarsku protuvrijednost od 395 milijuna KM. Usto se ovaj kredit, što se može pročitati u izvještaju ove međunarodne financijske institucije, primarno daje zbog ogromnog državnog i vanjskog deficita, te radi zaustavljanja erozije deviznih rezervi. Naime, kao što je u javnosti potpuno nezamijećeno prošla objava o stanju državnih financija od strane CB BiH, tako, dosad nitko u medijima nije primijetio da je ova bh. monetarna institucija diskretno objavila da su devizne rezerve od konca rujna 2008. do svibnja ove godine pokošene za nevjerojatnih 1.106 milijuna KM (da ne bi bilo nedoumice radi se o tisućuistošest milijuna KM).
Usput treba reći da postoji razlog zašto ovo nije medijski popraćeno, naime, kad su devizne rezerve rasle na početku svake godine monetarna vlast bi u javnost izišla s priopćenjem o njihovom iznosu na kraju godine, a u ovoj se to se nije dogodilo, pa u skladu s tim i nije bilo istupa. Isti je slučaj i s državnim financijama, guverner bi kao fiskalni agent svake godine početkom srpnja izišao u javnost i rekao kako smo u prethodnoj godini bili u suficitu, ali iako su brojke objavljene prije više od petnaest dana priopćenja u javnosti još uvijek nema.
Međutim, treba reći da se kolaps državnih financija ne može nikako prikriti, a reklo bi se ni zakrpati s dobivenim iznosom MMF-a, jer su budžeti zvanično do ožujka bili u minusu 740 milijuna KM, a sigurno je do kraja polovine ove godine ta brojka premašila -900 milijuna KM.
Razvijen strah i panika kako zbog manje prve tranše kredita nadomjestiti gotovo 500 milijuna KM minusa u različitim državnim budžetima ne može se zamagliti niti izjavama da je to dobro zbog discipline državne potrošnje i privlačenja stranih investitora, kada se iz ekonomske prakse zna da privatni strani investitori ne ulažu u zemlje gdje je prisutan MMF, naprosto zbog činjenice kako su takve zemlje same po sebi nesigurne i financijski nikako nisu samoodržive (bar za vrijeme trajanja aranžmana). U ovom slučaju značajna je činjenica da je ova institucija postala jednako rigorozna i prema BiH kao i prema drugim zemljama, te da novac nudi samo uz oštre kontrole koje će provoditi svaka tri mjeseca. Kao rezultat toga nikako nije moguće očekivati širi dolazak privatnih komercijalnih investitora dok traje aranžman, a kontrole MMF-a će sigurno utvrditi da li se ispunjavaju svi uvjeti iz sporazuma, koji se još uvijek dobrim dijelom drže strogom tajnom.
Dosadašnji pristup u smislu tajnosti podataka ipak nije neočekivan kada se zna kako su stavke sporazuma sigurno bolne za najšire slojeve stanovništva, i u tom kontekstu bi došlo do širokog negodovanja skupina pogođenih manjim primanjima. U narednim mjesecima treba očekivati izlazak na vidjelo svih dijelova sporazuma, ponajprije, novim zakonima kojima će se još i više rezati plaće i socijalna primanja. Na kraju se može zaključiti da se bezizlaznost financijske situacije u kojoj se nalaze državne financije nedvojbeno potvrđuje pristankom čelnika BiH na neusporedivo manji iznos prve, izuzetno bitne, tranše kredita, i to uz znatno veću kontrolu od strane MMF-a, što je donedavno bilo nezamislivo. Kako će se „čarobnim štapićem" pokriti navedeni minus ostaje vidjeti kakva „zanimljiva" rješenja u tom pogledu spremaju domaći kreatori fiskalnih mjera. U tom smislu svakako se mora primijetiti pokušaj izdavanja obveznica od strane F BiH (dužničkih v. papira) u vrijednosti od, ni manje ni više nego, 500 milijuna KM, kojim bi se kupcima ovih „vrijednih" PAPIRA u zemlji po isteku „petnaestak" godina isplatila „kamata", zamislite, u „visini" od 2,5 posto. Da nije besmislen i smiješan bio bi to zanimljiv investicijski pothvat, ali tko zna, možda se i uspije u nakani pribavljanja pola milijarde konvertibilnih maraka od bogatog domaćeg stanovništva i gospodarstva, pa makar se navelo kako se radi o sanaciji ratnog duga???!