PREDSTAVLJAMO




Home Vijesti HRVATSKA BEZ GLASA: Tko su pravi vlasnici medija u Hrvatskoj?
HRVATSKA BEZ GLASA: Tko su pravi vlasnici medija u Hrvatskoj?

HRVATSKA BEZ GLASA: Tko su pravi vlasnici medija u Hrvatskoj?

0

thumb_waz_mediji_5U povodu ovogodišnjeg Dana slobode medija, Hrvatsko novinarsko društvo u posebnom je priopćenju oštro kritiziralo stanje medijske (ne)slobode u Hrvatskoj.

'Vlasnici i dalje izravno interveniraju u uređivačku politiku. Politički pritisci na medije nisu prestali ni u javnim, ni u lokalnim niti u privatnim medijima' kaže HND, i upozorava…' Sadašnji trend izbjegavanja bitnih tema, forsiranje zabave, spektakla, dominacije crne kronike, izmišljanje i proizvodnja celebritya u konačnici rezultiraju bijegom od novinarstva, cenzurom i autocenzurom'

Kao što znamo, mediji u Hrvatskoj vole pisati o drugima, ali ne vole pisati o sebi. Svakodnevno u tisku možemo čitati o raznim financijskim i drugim aferama, kako političara, tajkuna i običnih građana. Ti isti mediji, međutim, nerado pišu o sebi, a još manje o svojim vlasničkim strukturama. Tko su njihovi pravi vlasnici? Tko postavlja urednike? Kome ti urednici moraju odgovarati? Čije to želje moraju uzeti u obzir?

Kako bismo makar donekle mogli shvatiti današnju teško shvatljivu političku i gospodarsku situaciju u Hrvatskoj, kojoj su kumovali i mediji, potrebno je pogledati tko to kontrolira naše medije. Ako utvrdimo tko su im pravi vlasnici, tek onda možemo pokušati procijeniti koji bi im mogli biti pravi motivi i pravi interesi, te zašto se ponašaju ovako kako to čine.

Dakle tko su ti vlasnici o kojima govori HND, ti 'medijski balkanci' koji zlostavljaju hrvatske novinare, ugrožavaju njihovu novinarsku i profesionalnu slobodu, pa i same temelje naše mlade demokracije u Hrvatskoj?

Njemački WAZ većinski vlasnik EPH

Najveći vlasnici medija u Hrvatskoj su stranci. To je u prvom redu
njemačka grupacija Westdeutche Allgemeine Zeitung Medien Gruppe, (WAZ),
koja je najveći dioničar Europapress Holdinga (EPH). Udio WAZ a u EPH je
50 posto. Manjinski vlasnik, koji je ujedno i šef uprave, Nino Pavić
ima 25 posto, a Miroslav Kutle 25 posto. Kutle je nedavno za otkup svoga
udjela od Pavića tražio 40 milijuna eura, no Pavić mu nudi 25. Još se
ne zna je li to Kutle prihvatio niti se zna kupuje li to Pavić svojim
novcem ili za nečiji račun. Nino Pavić inače za sobom ima dugačku
novinarsku karijeru. Svojedobno, u bivšoj je državi bio glavni urednik
'Poleta', glasila Saveza socijalističke omladine Hrvatske.

Westdeutche Allgemeine Zeitung i EPH izdavači su največeg broja
'hrvatskih' novina i publikacija. Procjenjuje se da njihov udio pokriva
oko 60 posto ukupnog medijskog prostora u RH.

Od novina, to su: Jutarnji List, Slobodna Dalmacija, Sportske novosti, Slavonski dom, Dubrovački vjesnik, Šibenski list.

Među WAZ ovim publikacijama su i: Globus, Arena, Auto klub, Auto blic,
Gloria, Cosmopolitain, Moto Klub, Teen, Moja tajna, O.K., Grazia,
Playboy, Tena i Vita.

Westdeutche Allgemaine Zeitung pokrenut je 1948. godine uz Odobrenje br.
192 tadašnjih engleskih okupacionih vlasti. WAZ-ov glavni izvršni
direktor od 2002. je Bodo Hombach, svojevremeno jedan od najutjecajnijih
političara njemačke Socijaldemokratske stranke (SPD). Bodo Hombach bio
je šef kabineta njemačkog kancelara Gerharda Schrödera od 1998. do 1999.
godine, a zatim i Glavni koordinator EU Pakta o stabilnosti jugoistočne
Europe (1999-2002). Hombach je nedavno izjavio jednom svom tjedniku:-
'Htio bih se od Zagreba do Düsseldorfa voziti bez putovnice'.

Pored tiskanih izdanja i brojnih internetskih portala, WAZ je također
uspostavio i vlastitu novinsku agenciju – EPEHA te fotoagenciju CROPIX, a
s obzirom da imaju i svoju tiskaru, uz novine su počeli prodavati i
knjige i DVDe iz vlastite proizvodnje.

U novije vrijeme, EPH pokušava oslabiti Hrvatsku izvještajnu novinsku
agenciju(HINA) forsirajući sve više svoju EPEHA. Većina publikacija EPH
su prestale HINI plaćati pretplatu, a kada im zatreba, onda prepisuju
vijesti iz onih publikacija poput Slobodne Dalmacije, koja još uvijek
plaća pretplatu.

Hrvatsko novinarsko društvo nedavno je zatražilo da se konačno objavi
tajni ugovor kojim je Sanaderova Vlada 2005. godine prodala Slobodnu
Dalmaciju WAZu i Europapress Holdingu. Unatoč tom apelu Ugovor o prodaji
još uvijek se drži u tajnosti.

Osim u Hrvatskoj, WAZ danas kontrolira brojne medije i u susjednim
zemljama. U Srbiji, WAZ je većinski vlasnik novosadskog Dnevnika i
njihove tiskare, te 50 postotni vlasnik beogradske Politike i Sportskog
žurnala. Također su vlasnici žurnala Autobild i distributerske firme
Štampa. U Crnoj Gori su 50 postotni vlasnici Vijesti a u Makedoniji
većinski vlasnici Dnevnika, Utrinskog Vjesnika i Vesti.

Austrijska Styria

Slijedeća medijska kuća po veličini u Hrvatskoj austrijski je Styria
Medien AG, ali za razliku od WAZ-a, koji je u svom Europapress Holdingu,
tek najveći dioničar (50 posto), Austrijski Styria izravni je većinski
vlasnik svojih izdanja.

Styria Medien AG u svojem vlasništvu u Hrvatskoj ima: Večernji list,
24sata, Poslovni dnevnik, TV tjedan, besplatni tjednik Metropol i portal
www.njuskalo.hr

Kroz svoje zasebno poduzeće Adriamedia, Styria u Hrvatskoj izdaje i veći
broj revija među kojima su: Elle, Elle dekor, Men's Health, National
Geographic, Lisa, Čarolija okusa, Moj lijepi vrt, Moj stan, Moje dijete,
Story, Stars, GEO, Klik, Gala style, Sensa i Burda modemagazin.

Zahvaljujući svojem izdavačkom poduzeću Masmedia, Styria je također
postala jedna od najvećih izdavačkih kuća stručnih knjiga u Hrvatskoj, i
godišnje objavljuje preko 40 naslova. Styrijin Večernji list pokrenuo
je svoju zasebnu izdavačku aktivnost i kroz svoje izdavačko poduzeće
Večernji posebni proizvodi, na tržište godišnje plasira oko 300
različitih izdanja, pretežno popularnih romana.

Styria je vlasnik i Tiskare Zagreb, jedne od najvećih i najmodernijih
tiskara u Hrvatskoj, koja može dnevno tiskati i do 400 tisuća novina.

Styria je također prisutna u BH kroz svoje posebno BH izdanje Večerneg
Lista, a u Srbiji, Styria je vlasnik Adria Media Serbia koji su pak
izdavači sljedećih publikacija na srpskom jeziku: Mens Health,
Cosmopolitan, Gala Style, Elle, National Geographic Srbija, Lisa, Sensa i
Mama. U Sloveniji, Styria je vlasnik Dnevnika i publikacije Žurnal 24.
Aleksandar Vučinić i George Soroš

Vlasništvo riječkog Novog Lista i osječkog Glasa Slavonije nije tako jasno i čisto kao u slučaju WAZ-a, EPH i Styria Medien AG.

Najveći pojedinačni dioničar Novog Lista, a izgleda i Glasa Slavonije je
donedavno bio misteriozni Media Development Loan Fund iz New Yorka,
među čijim su financijerima George Soroš i još neki opskurni fondovi iza
kojih, neki smatraju, da se vjerojatno krije američka CIA. MDLF je
registriran u New Yorku kao 'neprofitna organizacija'.

Osim u Hrvatskoj, MDLF diskretno kontrolira i financira brojne medije i u
Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, po Istočnoj Europi
(Slovačka, Bugarska, Mađarska) te bivšim sovjetskim zemljama (Ukrajina,
Gruzija, Armenija) pa čak i u samoj Rusiji.

MDLF je osnovan 1995. godine, a suosnivač i izvršni mu je direktor, od
samoga početka, Srbin Aleksandar (Saša) Vučinić, koji je na tu poziciju
došao direktno iz Soroševe Zaklade za koju je radio tijekom rata u
Pragu. Od 1990. do 1993. godine Saša Vučinić bio je direktor i glavni
urednik beogradskog radija B-92. Osim Saše Vučinića, za MDLF također
rade Elena Popović i Sava Tatić.

MDLF je dugo godina financirao i splitski Feral Tribune, a od 1. 5.
2002. godine je čak postao i suvlasnik. No Feral Tribune-u je eventualno
dopušteno da propadne kada je ocijenjeno da više nije potreban.

U ožujku 2008. godine, prema pisanju hrvatskih medija, na scenu se
pojavio riječki poduzetnik Robert Ježić, s ponudom da odkupi 70 posto
dionica Novog Lista, čija je tadašnja tržišna vrijednost iznosila oko 28
milijuna eura. Mali su mu dioničari prodali svojih 14 posto a također i
pojedini direktori poput Zdenka Mancea i drugih pedesetak dioničara
koji su imali malo veće pakete dionica. Ježič je pregovarao i sa
MDLF-om, ali nije jasno da li mu je Aleksandar Vučinić MDLF-ove dionice
prodao, a ako jest, ne zna se da li samo dionice Novog Lista ili i Glasa
Slavonije.

Roberta Ježića se u pojedinim medijima predstavlja kao imućnog riječkog
poduzetnika, 'vlasnika' kemijske industrije DIOKI, koja je izgleda i
formalni kupac Novog Lista. Ono što se pak ne ističe, jest podatak da je
od 2005. godine stopostotni vlasnik Diokija talijanska tvrtka Adriaoil
registrirana u Milanu, čija je vlasnička struktura prilično nejasna. Ako
je dionice Novog lista doista kupio Dioki, to bi značilo da je novi
vlasnik Novog Lista talijansko poduzeće iz Milana – ili izravno, ili u
partnerstvu sa Vučinićevim MDLF om. Možda bi ipak Novi List, u interesu
javnosti, mogao razjasniti tko su mu sve vlasnici.

Tko je većinski vlasnik Glasa Slavonije također nije sasvim jasno, ali
među krupnijim vlasnicima nalazi se kontroverzna austrijska HYPO Alpe
Adria Banka, koja je preuzimanjem Slavonske banke naslijedila njezinih
25 posto dionica. Vučiničev MDLF i Novi List navodno još uvijek
posjeduju 25 posto dionica dok je ostatak u vlasništvu malih dioničara
te zaposlenika i novinara Glasa Slavonije koji su svojevremeno za to od
Slavonske banke (sada Hypo) dobili poveće kredite, izgleda uz
posredovanje MDLFa.

TV postaje: RTL i Nova TV

Vrlo zanimljivi su i vlasnici 'hrvatskih' nacionalnih televizijskih postaja RTL i Nove TV.

Većinski vlasnik TV postaje RTL njemački je RTL sa 74 posto dionica a
Todorićev Agrokor je vlasnik 25 posto dionica. Ali tko je pravi vlasnik
njemačkog RTLa? Prema raspoloživim podatcima, većinski vlasnik njemačkog
RTLa njemačko je privatno poduzeće Bertelsmann AG, sa sjedištem u
Guterslohu. Ono pojeduje 90,5 posto dionica dok je ostatak u vlasništvu
malih dioničara. No, Bertelsmann AG nije klasično poslovno poduzeće
kojeg motivira samo profit. Manjinski vlasnik Bertelsmann AG-a njemačka
je obitelj Mohn koja posjeduje 23 posto dionica dok je većinski vlasnik
također njemačka obitelj Bertelsmann koja posjeduje 76,9 posto dionica,
koje kontrolira kroz svoju obiteljsku zakladu Bertelsmann Foundation.

Bertelsmann Foundation formalno je organizirana kao neprofitna
organizacija i politički think-tank čiji temeljni ciljevi, prema
vlastitom priznanju, nisu ekonomske već političke prirode. Možemo samo
nagađati koji bi to bili politički ciljevi Bertelsmann Zaklade u
Hrvatskoj. Poduzeće Bertelsmann ima gotovo stoljetnu tradiciju u
izdavaštvu, u novije vrijeme i u komunikacijama – te djeluje po cijelom
svijetu pod raznim imenima i firmama u svom vlasništvu. Kada su
svojedobno kupovali renomiranu američku izdavačku kuću Random House, pod
pritiskom američkih novinara, Bertelsmann su morali priznati da su
tijekom vladavine Adolfa Hitlera bili najveći nakladnik nacističke
promidžbe u Trećem Reichu. No, Bertelsmann Zaklada kaže da su joj sada
primarni ciljevi 'širiti demokraciju', i kako izgleda, Europsku Uniju.

Bertelsmann Zaklada tako je 2. lipnja 2005. godine u Zagrebu
organizirala dvodnevni forum pod nazivom 'Jugoistočna Europa na putu u
EU' na koji su, prema Hini, došli predstavnici dvadeset zemalja, deset
Vlada i šest međunarodnih organizacija. Predsjedatelj foruma bio je član
izvršnog odbora Bertelsmann zaklade Werner Weidenfeldt, a među
govornicima su bili tadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader, austrijski
Wolfgang Schuessel, ministri vanjskih poslova Kolinda Grabar Kitarović,
Dimitrij Rupel i drugi. To ipak nešto govori o političkoj snazi
Bertelsmann Zaklade.

U novije vrijeme, Bertelsmannova televizijska ruka, RTL Gruppe,
nastavlja svoje pozicioniranje u regiji nedavno kupivši 49 posto srpske
televizije Avala. U Upravnom odboru RTL Gruppe sjedi i bivši predsjednik
Europske komisije Jacques Santer.

Još jedna 'hrvatska' TV postaja, Nova TV također je u stranom
vlasništvu. Većinski vlasnik Nove TV je američki Central European Media
Enterprises. Najznačajniji vlasnik Nove TV većinski je vlasnik CEME
Ronald Lauder, jedan od nasljednika kozmetičkog carstva Estee Lauder.
Što je manje poznato, ali mnogo važnije za nas Hrvate je, što je Ronald
Lauder bio američki veleposlanik u Beču od 1986-7. godine a prije toga
je u Pentagonu bio podtajnik ministarstva obrane za Europu i NATO. Ovdje
se očito ne radi samo o poslovnim interesima. Osim toga Ronald Lauder
je jedan od najistaknutijih židovskih patrijota i aktivista u svijetu.
Predvodi brojna ugledna židovska udruženja po svijetu, a bio je i
predsjednik Svjetskog židovskog kongresa. U svibnju 2009. godine Lauder
je prodao 31 posto CEMEa, a prema tome i Nove TV, američkom divu
Time-Warneru za 240 milijuna dolara, no on je još uvijek većinski
vlasnik.
Ulazak Turaka na medijsko tržište

No, vratimo se natrag tiskanim medijima i nekim portalima.

Plavi Oglasnik koji je 1989. godine, još za vrijeme Jugoslavije, postao
prvi privatni list u Hrvatskoj, zato što nije imao nikakvog političkog
sadržaja nego je samo objavljivao oglase, također je prešao u strano
vlasništvo. Osnivač Oglasnika Zdravko Raškaj je 2004. godine ušao u
'strateško partnerstvo' s Trader Classified Media (TCM), koji je od
2000. godine registriran na Pariškoj burzi, a to strateško partnerstvo
sastojalo se od izravne prodaje 70 posto Plavog Oglasnika. Glomazni TCM
koji je već tada imao preko 500 oglasnika diljem svijeta 2005. godine
reorganizira se u manje grupacije pa tako Plavi Oglasnik postaje dio
novoformiranog Trader Media East (TME) registriranog na Londonskoj
burzi. U veljači 2006. godine Trader Media East, pa tako i Plavi
Oglasnik prelaze u vlasništvo turskog lista Hurriyet, čiji vlasnik Dogan
Yayin Holding plaća čak 500 milijuna dolara za 67.3 posto TMEa.

No Turci, ubrzo šire svoj posao u Hrvatskoj, pa su tako danas osim
Plavog Oglasnika, također vlasnici Oglasnik Automoto i Oglasnik
Nekretnine kao i portala posao.hr, auti.hr, oglasnik.hr i
nekretnine.net. Turci bi se sada rado proširili i na političko područje.
Šuška se da je Ninoslav Pavić ovih dana zbog toga diskretno bio u
Turskoj i razgovarao s vlasnikom Hurryet-a o pokretanju novog dnevnog
lista u Hrvatskoj čiji bi glavni urednik bio Davor Butković. No, postoji
i mogućnost da je tamo samo tražio kapital kojim bi isplatio Miroslava
Kutlu.


Pukanićev Nacional nije bio Pukanićev

Jedna od manjih medijskih grupacija koja je sve donedavno bila u
većinskom hrvatskom vlasništvu je NCL Grupa pokojnog Ive Pukanića. NCL
je najpoznatija po svom tjedniku Nacional, koji često služi kao
propagandni organ Stipe Mesića i udbaša oko njega, ali NCL Grupa također
izdaje i publikacije Zagreb News, Gameplay, Superkošarka i 90 Minuta.

Ivo Pukanić je u travnju 2008. godine prodao 75 posto NCL grupe bečkom
Vienna Capital Partners (VCP) koji je tako postao formalni većinski
vlasnik. Pravi vlasnik ipak je njemački izdavač Axel Diekmann čijim je
novcem VCP kupio NCL Grupu. Diekmann i VCP imaju složene i isprepletene
poslovne odnose pa je Diekmann odlučio svoju NCL Grupu prepustiti VCP-u
čiji je predstavnik Gabriel Dielacher postao predsjednik Nadzornog
odbora NCL Grupe. Nakon što je prodao većinski udjel svoje NCL Grupe,
Ivo Pukanić je 23. 10. 2008. godine ubijen u bombaškom atentatu u
dvorištu židovske općine u Zagrebu pod još uvijek nerazjašnjenim
okolnostima.

Od manjih publikacija, treba još spomenuti poslovni list Business.hr
koji je bio u vlasništvu Švedskog medijskog koncerna Bonnier, ali je
nedavno prodan poduzetniku Muji Selimoviću.


Medijski vlasnici krše hrvatske zakone

Od ostalih važnijih medija, u hrvatskom su vlasništvu, ali pod
tutorstvom državne politike i vladajućih političkih elita, još samo
državna Hrvatska radiotelevizija i niskotiražni režimski dnevnik
Vjesnik, te mreža manjih i regionalnih radio i TV postaja, ali i njihova
budućnost postaje neizvjesna jer su i one u zadnje vrijeme zapele za
oko pojedinim političkim igračima.

Možda zvuči nevjerojatno, ali od politički bitnih i stvarno nezavisnih
hrvatskih publikacija, koje ne primaju nikakve 'dotacije', izgleda nam
je ostao još samo zadarski Hrvatski List i Hrvatski Vjesnik iz
Melbournea.

Ukoliko su neki od gornjih podataka možda netočni, bilo bi poželjno, u
interesu informiranja građana, da ih spomenuti mediji pravovremeno
isprave. Imaju gdje.

Uostalom, to je i njihova zakonska obveza jer su svi mediji u Hrvatskoj,
sukladno članku 32. stavak 1. Zakona o medijima (NN 59/2004), dužni
svake godine objaviti svoju vlasničku strukturu, što očito – ne čine.

Ovaj kratki i površni pregled medija u Hrvatskoj donekle nam daje sliku o
nekim vlasnicima ali nam još uvijek ne otkriva cijelu sliku niti tko su
sve pravi vlasnici. Tko se još sve krije iza ovih imena i ovih
misterioznih fondova koja smo spomenuli? Čiji je to zapravo kapital?
Koji su njihovi pravi interesi?

Unatoč svemu, može se sa sigurnošću donijeti nekoliko bitnih zaključaka:

• Gotovo svi važniji mediji u Hrvatskoj u stranim su rukama ili pod kontrolom njima podobne političke elite.

• Prema priznanju Hrvatskog novinarskog društva, vlasnici tih medija vrše politički pritisak na novinare i urednike.

• Sasvim je jasno prema njihovim političkim profilima, da ti strani
vlasnici nemaju u Hrvatskoj samo komercijalne nego i političke ciljeve,
što neki i sami priznaju.

• Strani vlasnici ne kontroliraju medije samo u Hrvatskoj nego su
strateški rasporedjeni u cijeloj regiji i s tih pozicija mogu utjecati
ne samo na politički život unutar nacionalnih država, nego i potencirati
sve jače procese političke, gospodarske, i kulturne integracije na
prostoru bivše Jugoslavije, kojeg sada sve otvorenije nazivaju Zapadnim
Balkanom.

Hrvatske političke elite koje su dopustile da nam gotovo sva važnija
sredstva javnog priopčavanja preuzmu stranci, očito nisu brinule o
hrvatskom medijskom suverenitetu ništa više nego se brinu o hrvatskom
državnom suverenitetu.

Političke rasprave u Hrvatskoj su kontrolirane. Jedni te isti poslušnici
se pojavljuju u svim medijima. Nepodobni hrvatski intelektualci su
marginalizirani i ušutkani, a ako ste kojim slučajem protiv ulaska
Hrvatske u Europsku Uniju, onda pogotovo ne postojite.

Strancima smo dopustili da odluče što će Hrvati znati, koje će zaključke
donositi, kako će razmišljati, i koju će podaničku političku opciju
moći izabrati.

U mnogim državama svijeta koje drže do svog suvereniteta, stranci po
zakonu, ne mogu postati značajni vlasnici domaćih medija. To je slučaj i
u Sjedinjenim Američkim Državama – koje sebe inače smatraju kulom
demokracije i slobode govora.

Kako sada izgleda, Hrvatska je nažalost odustala od svog medijskog
suvereniteta i prepustila ga strancima. Strancima smo dopustili da nam
oduzmu naše pravo da sami imamo svoj glas. Ti isti stranci, koji
narušavaju temelje naše demokracije, istovremeno nam bahato i licemjerno
drže predavanja o demokratskom ponašanju.

Hrvatski bi narod ipak trebao znati tko mu sve to soli pamet, i za čije interese.

Marjan Bošnjak www.hrsvijet.net

SAZNAJ VIŠE




AKCIJA