Zašto svi misle da bolje od bh. Hrvata znaju što treba Hrvatima u BiH?
Dva Hrvata, tri stranke, četiri politike. Tako se mogu opisati hrvatske političke ideje političkog puka koji je podijeljen na vječnu temu ustaša i partizana, domoljuba i jugonostalgičara, ponosnih i sluganskih… Nije to samo ekskluzivitet Hrvata u RH. Ista je situacija s Hrvatima u BiH, samo su teme drugačije.
Primjerice, što Hrvatima treba u BiH znaju svi osim samih Hrvata. Dodik kaže da Hrvatima u BiH treba treći entitet, bošnjački političari ne žele za to ni čut , pa nude politički suživot u kojem bi određivali i tko će ih predstavljati. I brojni ishlapjeli diplomati iz EU-a i SAD-a bolje znaju od Hrvata što im treba.
Bolje od Hrvata u BiH zna i Stjepan Mesić, koji stalno govori da se Hrvati BiH trebaju okrenuti Sarajevu, a svako drugi dan pošalje naputak što zapravo Hrvati u BiH trebaju činiti. On kaže da Hrvatima u BiH ne treba entitet, jer to nije u interesu RH. Njegova stranačka prijateljica Vesna Pusić kaže da u BiH treba čak pet entiteta. Svi, dakle, znaju sve, samo predsjednici političkih stranaka i strančica Hrvata u BiH ne znaju što ponuditi Hrvatima u BiH.
Različita politička mišljenja dobrodošla su, no, najgore je od svega što se Hrvati u BiH teško sami mogu doista dogovoriti što je nacionalni interes – temeljna pretpostavka za izgrađivanje bolje budućnosti.
Što je nacionalni interes? U normalnim zemljama, to su prvenstveno
riješena pitanja sigurnosti (opstojnosti), zdravstva, školstva,
razvijeno tržište te slobode i jednakosti pojedinca. Stranke i
intelektualci normalnih zemalja odavno su si utvrdili nacionalne
interese i do ostvarenja tog cilja iznalaze što jednostavnije,
bezbolnije, lakše i brže putove.
Problem Hrvata u BiH što se predsjednici stranaka i strančica uopće ne
mogu usuglasiti ni o vođenju općine, a kamoli imati viziju, jasno je
predočiti i ponuditi putove kako ostvariti temeljne i strateške ciljeve
cijelog naroda u BiH.
Oni, zapravo pojma nemaju i žive od izbora do izbora. To se najbolje
ogleda kada narodu pričaju gluposti o zaštiti nacionalnih interesa na
lokalnim izborima na kojima se trebaju rješavati komunalni problemi,
poput kanalizacije.
Oni koji bi možda i naslutili što treba Hrvatima u BiH ili čak znaju, ne smiju to reći, jer se boje za fotelje.
A treba jasno reći – BiH neće biti ista kao prije rata, jer u Republiku
Srpsku, a to treba biti jasno i Mesiću, protjerani Hrvati se, nažalost,
neće vratiti. Nisu im kuće obnovljene, posla nema, a od mrkve i paprike
se ne živi. Tu je prvenstveno krivnja Republike Srpske i u uzroku i
posljedici. Kriva je i međunarodna zajednica koja je to startu
dopustila. Sad je kasno vraćati djecu koja su u međuvremenu postala
roditelji.
Treba jasno reći i da politički suživot s Bošnjacima (ne brkati s
običnim ljudima bilo koje nacije) se nastavlja unatoč frustracijama
obična hrvatskog građanina BiH. Primjerice sve se svodi na ovakav
razgovor hrvatskih političara s bošnjačkim:
– Zašto ne možemo imati televiziju na Hrvatskom jeziku?
– Jer imamo Federalnu, šta će nam dvije televizije, a to je i uvod u treći entitet.
– Dobro.
Ili ovo:
– Zašto autocestom želite zaobići hrvatske gradove pa i zajednički
Mostar i graditi u vrletima iza Podveležja iako ćemo i mi plaćati tu
autocestu?
– Zato!
– Dobro!
Eto, između ostalog, zato Hrvatima u takvoj BiH nije dobro i zato se mora odrediti cilj i miroljubivi put njegova ostvarenja.
(autor teksta, Igor Zovko, rođen 1973. u Mostaru a od 1996. živi u
Zagrebu. Novinar je u listu 24sata a radio je u Vjesniku, Večernjem
listu… Bavi se i slikanjem)
8.11.2009.
Pincom.info