PREDSTAVLJAMO




Home Vijesti Internet ništa ne zaboravlja
Internet ništa ne zaboravlja

Internet ništa ne zaboravlja

0

server_sirokiNeograničena mogućnost pohranjivanja informacija u kombinaciji s moćnim mašinama za pretraživanje dovodi do gubitka zaborava. Svaki grijeh mladosti ostaje dovijeka zabilježen. Treba li zaborav umjetno organizirati?

Jill Price je spisateljica iz Kalifornije. U svojoj najvažnijoj knjizi ona se bavi samom sobom: "Žena koja ne može zaboravljati". Ona pati od izuzetno preciznog pamćenja. Stalno iznova ona stvari koje su se dogodile u davnoj prošlosti mora iznova proživljavati. Tim svojim sjećanjima ona ne može upravljati. S tom svojom bolešću Jill Price je postala simbol bolesne osobine interneta da ništa ne zaboravlja.

U normalnom životu ljudi zaboravljaju – druge ljude koje su
ranije susretali, neke stvari koje su koristili ili događaje koje su
doživjeli. Ponekad je to šteta, ponekad je međutim izuzetno zdravo i
korisno. Narodna izreka kaže da "vrijeme liječi sve rane" – pritom se
misli upravo na tu "iscjeliteljsku" osobinu ljudskog mozga koji
zaboravlja i vrlo bolne ili traumatične doživljaje. Dapače, u nekim
područjima društvenog života čak vrijedi i pravo na zaborav – tako
primjerice u pravosuđu postoji kategorija zastare, jednako kao i pravo
da se nakon izvjesnog vremena određena kaznena djela naprosto brišu iz
službenih dokumenata koji se vode o nekoj osobi. I krivnja zastarijeva, u
zakonskom smislu biva "zaboravljena".

Mnoštvo ljudi na uliciHoće li uskoro svi o svima sve znati?

Zabrana zapošljavanja zbog slike na "My-Spaceu"

Pojava
i razvoj informacijske tehnologije su to sasvim izokrenuli naglavačke.
Gotovo neograničene mogućnosti pohranjivanja podataka koje danas postoje
omogućavaju da se svaka informacija negdje sačuva – ništa se ne briše
ili baca. U kombinaciji s vrlo brzim, vrlo moćnim i vrlo efikasnim
mašinama za pretraživanje koje već i danas postoje to znači bezgranično i
neumoljivo sjećanje.

A posljedice su ponekad vrlo ozbiljne i
negativne. Jedna od prvih osoba koje su to iskusile bila je još 2006.
godine Stacy Snyder. Ona je studirala na sveučilištu gradića
Millersville u američkoj saveznoj državi Pennsylvaniji i željela je biti
nastavnica u školi. Imala je odlične ocjene i bila je na najboljem putu
da ostvari svoj cilj. Sve dok u jednoj socijalnoj mreži nije objavila
jednu fotografiju. Radilo se o proslavi "halloweena", noći vještica.
Snyder je na glavi imala gusarski šešir a u ruci jednu plastičnu čašu.
Pod sliku je stavila potpis "pijani gusar". Sliku je vidio i dekan
sveučilišta, koji je smatrao da tom fotografijom Stacy Snyder "animira
mlade na konzumaciju alkohola". Time ona ne može biti primjer mladima i
ne može biti nastavnica u školi. Jedan sud je potom tu odluku dekana čak
i potvrdio.

Mreža je postala izuzetno raširena i izuzetno brzaMreža je postala izuzetno raširena i izuzetno brza

Danas
je u socijalnu mrežu facebook uključeno više od 800 milijuna ljudi. Oni
razmjenjuju fotografije, video-snimke i različite osobne informacije. U
međuvremenu širom svijeta rukovodioci personalnih odjela brojnih firmi
rutinski prečešljavaju socijalne mreže i koriste te podatke pri
odlučivanju o tome hoće li neku osobu zaposliti ili ne. A pritom je
činjenica: što više se internet širi u sve pore našeg života, to više
podataka o nama dospijeva u World Wide Web – željeli mi to ili ne. I tu
ostaju zauvijek – piše Deuche Welle.

Kirurg protiv Googlea

To je iskusio i
španjolski liječnik Hugo Daniel Guidotti. Prije 20 godina je u novinama
"El País" objavljen jedan članak o njemu gdje je riječi bilo o sudskom
procesu zbog liječničke greške prilikom jedne plastične operacije. O
oslobađajućoj sudskoj presudi list međutim nije pisao. Već je i to
razljutilo kirurga. Ali pravi problem je to postalo tek kada je list "El
Pais" počeo s digitalizacijom svog arhiva. Od tada naime tražilica
Google uvijek taj stari članak izbacuje među prve kada se utipka ime
Guidotti. Ovaj liječnik smatra da to šteti njegovom ugledu i poslu,
budući da on još uvijek vodi jednu kliniku za plastičnu kirurgiju. Od
početka 2011. godine Guidotti se sudski spori s koncernom Google i
pokušava izboriti da tražilica izbriše link ka tom tekstu lista "El
Pais".

Taj postupak je ponovo pokrenuo raspravu o "pravu na
zaboravljanje u internetu". Povjerenica EU-a za pravosuđe Viviane Reding
se već duže vrijeme zalaže za to pravo. Za proljeće naredne godine ona
je najavila novu smjernicu za zaštitu podataka unutar EU-a. "Mi trebamo
pravni okvir za zaštitu podataka koji s jedne strane štiti potrošače,
ali istovremeno omogućuje daljnji razvoj i rast digitalne privrede",
izjavila je povjerenica u studenom. Kako to međutim postići i oba cilja
doista objediniti – to nije objasnila.

Za mnoge su socijalne mreže
već postale nerazdvojni dio svekodneviceZa mnoge su socijalne mreže već
postale nerazdvojni dio svekodnevice

Ideje za organiziranje digitalnog zaborava

Pravni
aspekti su jedan dio problema s uspostavljanjem prava na digitalno
zaboravljanje. Drugi dio se tiče tehničke i društvene organizacije tako
nečeg. Dirk Heckmann, profesor za internetsko pravo sa sveučilišta u
Passauu, smatra da bi se sve informacije trebale podijeliti na "nevažne"
i "osjetljive". Nevažni podaci bi bili tretirani kao i dosada. Kada se
međutim radi o senzibilnim informacijama, onda bi osobe kojih se one
tiču trebale imati kontrolu nad njima. Pitanje je međutim: tko će i po
kojim kriterijima odlučivati koji su podaci senzibilni a koji ne?

U
Njemačkoj je ministarstvo unutarnjih poslova u travnju pokrenulo
natječaj za najbolji prijedlog za uspostavu "zaborava u internetu" koje
bi bilo i pravno i tehnički i društveno izvedivo. Do kraja siječnja se
svi mogu natjecati svojim prijedlozima, od učenika i studenata, preko
znanstvenika sve do tzv. "običnih ljudi". Dosadašnji prijedlozi idu u
rasponu od izrade neke vrste "digitalne gumice za brisanje" sve do
uvođenja svojevrsnog "ograničenja roka trajanja" za neke podatke i
informacije u cyberspaceu. A neki dosadašnji prijedlozi isprobavaju
jedan drugi put, po načelu "bolje spriječiti nego liječiti": oni se
zalažu za znatno proširenje i produbljenje informacijske i obrazovne
prakse s ciljem da se kod ljudi razvije svijest o opasnostima i rizicima
pri neopreznom i nepromišljenom ophođenju s osobnim podacima u
internetu.

SAZNAJ VIŠE




AKCIJA