PREDSTAVLJAMO




Home Vijesti Intervju sa fra Jozom Zovkom
Intervju sa fra Jozom Zovkom

Intervju sa fra Jozom Zovkom

0
0
 
Taj dragulj vjere i crkva su zakopano blago, milost, vrednota i nemoj ih obezvrijediti. Najveći spomenici našoj vjeri jesu naši mučenici, sveci, progonjeni zbog vjere. Ti, koji slijediš put Isusa mučenika, budi ponosan! Napose, vi, mladi, uprite pogled u mučenike naše i vratite se ponovno vjeri svojih otaca! U ovom političkom previranju čovjek ne vrijedi, ljudski život premalo je cijenjen, ne vrijedi obitelj, porod, potomstvo, moral. Ponovno se vratite vrednotama koje ostaju. Znajte komu pripadate, zbog čega ste danas Hrvat, katolik. Ne tražite spas u modi, iskrivljenim slikama morala, iskrivljenim slikama poštenja, iskrivljenim slikama zabave koju nameće Zapad.     Interview: Fra Jozo Zovko – Široki Brijeg piše : Katarina Šaravanja   Na području Brotnja partizani su stigli koncem listopada 1944. Među 66 ubijenih franjevaca šest ih je djelovalo u župi Međugorje – fra Križan Galić, fra Bono Jelavić, fra Paško Martinac, fra Anđelko Nuić, fra Bernandin Smoljan, graditelj križa na Križevcu. Među onima koji su ubijeni, pet ih je rođeno u župi Međugorje – fra Grgo Vasilj, fra Jozo Bencun, fra Marko Dragičević, fra Janko Vasilj i fra Mariofil Sivrić. U župi Čitluk, prema iskazima očevidaca, život je dao fra Jerko Križić, župnik u Gradnićima, mučenički ubijen fra Ćiril Ivanković, a u župnoj kući u Čerinu zadesio se fra Martin Sopta, profesor i odgojitelj na Širokom Brijegu. U veljači 1945. partizani su stigli u Čerin te ga ubili nekoliko dana kasnije u blizini Ljubuškog. Ista sudbina te krvave veljače zadesila je 66 hercegovačkih franjevaca od Mostara do Širokog brijega. Žrtva istog komunističkog sustava, nekoliko desetljeća kasnije, bio je franjevac Jozo Zovko koji je 22. listopada 1981. osuđen na tri godine i šest mjeseci zatvora. U razgovoru s nama podijelio je svoja iskustva. Na pitanje zašto su baš franjevci ti koji su mučeni, brutalno ubijeni, fra Jozo je kazao: Franjevci su slijedili Evanđelje, a naišli su na one koji ga zaustavljaju i ne dopuštaju svojim fanatizmom nikakvu toleranciju, želeći zaustaviti širenje vjere. Evanđelje je uvijek bilo propovijedano, za njega su ljudi umirali i to je dokaz vjere i spremnosti umrijeti za nju. Svi mi kršćani, ne samo franjevci, prožeti smo tim svjedočenjem i kušnjom – svjedočiti ili zanijekati.? Izlaz iz jada i bijede u kojoj je živio, hrvatski je narod tražio u vjeri okupljajući se oko svog fratra. Komunističke rane Fra Jozo kaže da su franjevci bili prvi obrazovani ljudi, profesori, odgojitelji, liječnici, graditelji, koji su bili spremni sve učiniti za svoj narod. Tadašnja komunistička vlast vidi ih kao prijetnju, vođe pobune. Neprijatelj je progonio i zadirao da bi mogao zavladati, kaže on. Još se, prema njegovim riječima, čeka službeno priznanje Crkve, koje ćemo morati jednoga dana predložiti i kazati da imamo velikane koji su položili svoje živote za Isusa, velikane koji su odabrani da budu ubijeni, a ne da ga zaniječu. Fra Jozo je pozvao da se vratimo danas na grobove naših mučenika kao na knjigu koja je napisana i nepročitana, kao pred velike učitelje koji imaju što kazati i našim generacijama. Takvi učitelji ljubavi i vjere nikada ne umiru. ?Bijes i mržnja neprijatelja htjela je istisnuti, iskorijeniti sve što je davalo vjeru u bolju budućnost. Fra Jozo kaže da se iz krvi mučenika, ubijenih franjevaca rodilo toliko zvanja. Tih godina javilo se stotinu novih kandidata. ?Danas se gotovo pozitivno govori o tim mučenjima franjevca, ubijanju, zlostavljanju, zatvaranju, gotovo da se ne spominje rat u kojem su komunisti ranili naš narod i naše obitelji. Čak se o tomu ne govori ili se, pak, malo spominje. Ni u povijesti o ovome kao da se nije izrekla istina. No, Crkva ovdje u Hercegovini zna kako su fratri dali svoj život i ugradili ga u temelje Crkve. Narod je svjestan da mučenik ne može umrijeti. Narodu je uvijek mučenik izazov, poticaj?, kaže fra Jozo dodajući da mučenik danas treba usta, a to je pobožnost i štovanje te da se njegova žrtva treba čuti. Biblija i u zatvoru Naši mučenici traže da budu u našim propovijedima, u našoj povijesti, da budu u našoj svijesti jer tada će ljudi proučavajući znati da postoje oni koji su svojom krvlju i životom zasadili korijen, tj. stablo našeg hrvatskog bića. Oni trebaju biti nadahnuće mladima. Mladima danas dolaze lažni proroci. Crkva kao da nema riječi, kao da ne može zaustaviti tu navalu zla, a ima na raspolaganju žrtvu?, ističe on. Naglasio je da je važno danas ponovno osvijestiti te naše progone u prošlom stoljeću i u minulim vremenima, te znati što je sve svećenik bio spreman učiniti da vjera ostane čvrsta. I sam fra Jozo bio je stavljen u kušnju slijediti Isusa ili ga zanijekati. Naime, 1980-ih komunističke vlasti su ga zatvorile jer je podržao vidioce, ukazanja, Međugorje. ?Sretan sam kao svećenik, sretan sam što sam u ovoj provinciji koja je meni biser u našem redu koji ima raspon velikana na svim poljima, a napose mučenika. Tadašnja vlast ustala je protiv mene i župe, ali sve je to bilo blijedo i neznatno. Sretan sam bio da sam mogao to malo otrpjeti. Odveden sam u zatvor, ali sam bio sretan što nisu mogli naći svjedoke. Gospa je učinila da župa ostane čista. Vlasti su govorile da sam pozivao na ustanak. Zamislite, u šestero male djece su vidjeli strah, vođe pobune. Moj mali doprinos u toj patnji je sjedinjen s mojim fratrima, mojim mučenicima, mojom provincijom, i ja sam sretan zbog toga?, iskreno kaže fra Jozo koji nam je podijelio priču kad je za vrijeme boravka u samici tražio Bibliju. Tjedan dana je štrajkao glađu. ?Nakon tjedan dana štrajka zvao me je upravnik zatvora Luka R. i rekao mi: ‘Pa ti si u zatvoru zbog Biblije. Ako ti damo Bibliju, u čemu je tvoja kazna?’ Tada su mi se otvorile oči?, prisjeća se. Mladi, uprite pogled u mučenike i vratite se vjeri otaca! Taj dragulj vjere i crkva su zakopano blago, milost, vrednota i nemoj ih obezvrijediti. Najveći spomenici našoj vjeri jesu naši mučenici, sveci, progonjeni zbog vjere. Ti, koji slijediš put Isusa mučenika, budi ponosan! Napose, vi, mladi, uprite pogled u mučenike naše i vratite se ponovno vjeri svojih otaca! U ovom političkom previranju čovjek ne vrijedi, ljudski život premalo je cijenjen, ne vrijedi obitelj, porod, potomstvo, moral. Ponovno se vratite vrednotama koje ostaju. Znajte komu pripadate, zbog čega ste danas Hrvat, katolik. Ne tražite spas u modi, iskrivljenim slikama morala, iskrivljenim slikama poštenja, iskrivljenim slikama zabave koju nameće Zapad.  
Učitelji ljubavi i vjere Franjevci bili prvi obrazovani ljudi, profesori, odgojitelji, liječnici, graditelji, koji su bili spremni sve učiniti za svoj narod. Tadašnja komunistička vlast vidi ih kao prijetnju, vođe pobune. Neprijatelj je progonio i zadirao da bi mogao zavladati, kaže on. Još se, prema njegovim riječima, čeka službeno priznanje Crkve, koje ćemo morati jednoga dana predložiti i kazati da imamo velikane koji su položili svoje živote za Isusa, velikane koji su odabrali da budu ubijeni, a ne da ga zaniječu. Fra Jozo je pozvao da se vratimo danas na grobove naših mučenika kao na knjigu koja je napisana i nepročitana, kao pred velike učitelje koji imaju što kazati i našim generacijama Poruka mladima Najveći spomenici vjeri našoj jesu naši mučenici, sveci progonjeni zbog vjere. Ti, koji slijediš taj put Isusa mučenika, budi ponosan! Znajte komu pripadate!   Katarina Šaravanja      

SAZNAJ VIŠE




AKCIJA