PREDSTAVLJAMO




Home Vijesti NAJSTARIJA MEÐUGORSKA VIDJELICA VICKA IVANKOVIĆ ZAVRŠILA GOSPIN ŽIVOTOPIS

NAJSTARIJA MEÐUGORSKA VIDJELICA VICKA IVANKOVIĆ ZAVRŠILA GOSPIN ŽIVOTOPIS

0
0
thumb_vicka_medjugorjeNa današnji dan obilježava se 26. godišnjica Gospina ukazanja u Međugorju. Dana 24. i 25. lipnja 1981. godine šestero vidjelaca Ivan Dragičević, Vicka Ivanković, Marija Pavlović, Mirjana Dragičević, Jakov Čolo i Ivanka Ivanković doživjeli su prvi put Gospina ukazanja. Vicka Ivanković-Mijatović, najstarija međugorska vidjelica nedavno je završila Gospin životopis. Napisan je u tri bilježnice, cjelovit je, od rođenja do uznesenja, i samo čekam vrijeme kad će ona reći da se objavi. Prenosimo Vam čitav intervju Žarka Ivkovića sa Vickom objavljen u novom broju Medugorje Tribune-a. (suzy) www.sirokibrig.com Želim jednostavnošću služiti Gospi (Žarko Ivković – Medugorje Tribune) Vicka Ivanković-Mijatović najstarija je međugorska vidjelica, koja ljude osvaja jednostavnošću, vedrinom i otvorenošću. Premda na prvi pogled, zbog krhkoga tijela, ne djeluje kao osoba koja pršti snagom, začuđuje njezina energija s kojom se gotovo svaki dan susreće s hodočasnicima. Pobolijevala je dosad često i prošla je nekoliko operacija, no i danas s jednakom željom i ustrajnošću prenosi Gospine poruke. Rođena je u Bijakovićima 3. rujna 1964. godine u brojnoj obitelji Pere i Zlate. Ima sedmero braće i sestara. Po školskoj je spremi tekstilna tehničarka. Gospa joj je povjerila devet tajni, molitvenu nakanu za bolesne, a svakodnevno joj se ukazuje i dan-danas. U vrijeme ukazanja često je s teškim bolesnicima, kojima odlazi na poziv, a kad nije s njima, viđenja ima u svojoj kući, u krugu svoje obitelji. S hodočasnicima se susreće u dvorištu stare roditeljske kuće, koje je često pretijesno za mnoštvo vjernika što je žele vidjeti i čuti.   vicka_medjugorjeZanimljivo je da joj je Gospa povjerila i svoj životopis, koji je Vicka zapisala u tri bilježnice i priredila za tisak. Kad dođe vrijeme, knjigu će objaviti u vlastitom izdanju. Od svih vidjelaca, Vicka se posljednja odlučila za brak. U siječnju 2002. godine udala se za Marija Mijatovića te s njime dobila dvoje djece: kćer Mariju-Sofiju (2003.) i sina Antu (2005.). Žive u obiteljskoj kući u Krehinu Gradcu pokraj Čitluka. Suprug Mario radi u “Majčinu selu” u Međugorju, koje se brine o napuštenoj djeci i mladim trudnicama. * Je li se Gospa u ove 24 godine išta promijenila? – Gospa je uvijek ista: mlada, lijepa, dvadesetih godina. Vidim joj crte lica, kosu, jednako kao što tebe vidim. Nimalo ne sliči Gospi prikazanoj na kipovima. Uživo je to nešto posve drukčije. * A koliko je Gospu vjerno naslikao talijanski slikar i kipar Puzzolo, koji je to činio prema opisu vas vidjelaca? – Mnogo je umjetnika pokušalo načiniti Gospin kip ili sliku, ali nijedan nije uspio pogoditi njezin izgled. Toliko sam puta bila s njima, pokušala im pomoći da to učine, ali nikad nije bilo sličnosti sa stvarnom Gospom. * Kad vam se ukazanje događa među ljudima, možete li vidjeti te ljude nakon Gospina dolaska? – Ne vidimo nikoga, samo Gospu. * Osim Gospe, jeste li u posebnim prigodama vidjeli još nekoga? – Vidjela sam i Isusa s Gospom, kao i drugi vidioci. Gospa svaki put za Božić dođe s malim Isusom u naručju, no jednom je na Veliki petak došla s velikim Isusom koji je bio sav izranjavan, imao je trnovu krunu. * Kako izgleda Isus? Je li to Isus kakvog vidimo na slikama? – Isusa obično prikazuju s dugom kosom, ali kad vidiš živu osobu, koja u tom trenutku pati, osobu u trenutku agonije, to je nešto sasvim drugo. * Kako doživljavate Gospu, kao majku, prijateljicu? – Gospu nam se obraća kao majka, ali ja je ne doživljavam kao majku, već kao prijateljicu. Ona nije tih godina da bih je osjećala kao majku, s njom se osjećam kao s najboljom prijateljicom. * Je li u tim susretima bilo prilika kad ste se dodirnule, zagrlile? Možete li nam to opisati? – Eto, kad je nama vidiocima rođendan, Gospa pruži ruku, čestita, poljubi nas, osoba živa, normalna kao i mi. Osjetiš dodir lica, stisak ruke, ali taj dodir nije kao naš. Ne mogu ga ni sa čim usporediti. Također, kad je Gospin rođendan, mi pružimo ruku, čestitamo joj, poljubimo je. * Kad je njezin rođendan? – Njezin je rođendan 5. kolovoza. * Zašto Gospa dolazi u Međugorje? Što je zapravo njezin plan? – Kad je Gospa došla, rekla je: “Ja sam Kraljica Mira. Došla sam ovome svijetu donijeti mir. Došla sam ovamo da bih vas pozvala da počnete živjeti moje poruke. Vi ih već imate, ali ste daleko od njih. Zato sam došla da vas približim porukama koje su vam već poznate.” * A zašto ovoliko dugo, zašto baš Međugorje? – Jednom smo je pitali: “Draga Gospe, zašto dolaziš toliko dugo?”, a ona je odgovorila: “Zar sam vam dosadila?” A kad smo je pitali zašto baš Međugorje, odgovorila je: “Došla sam tu jer ima dosta dobrih vjernika.” * Je li se taj Gospin plan počeo ostvarivati, s obzirom na to da njezina ukazanja traju već četvrt stoljeća? – Jest, ali nije onoliko koliko bi trebalo. Gospa nas toliko dugo poziva da molimo za ostvarenje njezinih planova, ali joj se čini, što nas više poziva, to se mi više udaljavamo. Mi ponekad prihvatimo njezinu poruku, počnemo je živjeti, a poslije kao da se umorimo i stanemo. Njoj bi draže bilo da poruku prihvatimo srcem, da je živimo malo-pomalo i da po jedan korak idemo naprijed. * Je li se ipak išta nabolje promijenilo u svijetu, je li se više ljudi obratilo? – Jest, ali obraćenje nije samo za jedan dan. Čovjek može ovamo doći i dobiti poticaj da se obrati, ali nitko od nas ne može reći da je najednom obraćen i da vjeruje. Obraćenje je cijeli naš život. I trebamo se moliti za taj dar, na što nas i Gospa poziva, tako da bi taj dar obraćenja mogao rasti svaki dan u našem srcu. * Ukazuje li se Gospa još igdje u svijetu? – Nekoliko smo je puta to pitali, ali ništa nije odgovorila. * Znamo da vam je Gospa diktirala svoj životopis. Što nam o tome možete reći? – Životopis je završen, napisan je u tri bilježnice, cjelovit je, od rođenja do uznesenja, i samo čekam vrijeme kad će ona reći da se objavi. * U kojem će obliku biti izdan? Hoće li to biti knjiga? – Bit će to knjiga. Ja ću je izdati u onoliko primjeraka koliko bude trebalo. Bit će to najčitanija knjiga na svijetu. * Koliko će imati stranica? – Tri bilježnice sažete u jednu dobru knjigu – nema fotografija, samo tekst, originalan Gospin životopis. Sad je kod mene, spreman, samo da se kaže kada. * Kad će biti izdan? – Nadam se uskoro. * Možete li nam otkriti jedan ili dva detalja iz životopisa, nešto o Gospi što mi ne znamo? – Eto, rekla sam vam kad joj je rođendan. * Je li otkrila tajnu bezgrešnog začeća? – Otkrila je mnogo toga, ali sada o tome ne mogu. To svi pitaju, ali koliko je meni dano, reći ću svim srcem, a što ne mogu… * S koliko je godina umrla? – Ne znam (smijeh). * Je li Gospa svoj životopis tumačila i drugim vidiocima? Jesu li ga i oni zapisivali? – Koliko znam, nisu ga zapisivali, samo sam ja zapisivala cijeli njezin životopis, od rođenja do uznesenja. * Znači li vam što ime Marija Agredska? To je redovnica koja je također tvrdila da joj je Gospa tumačila svoj životopis. – Nikad nisam čula za nju. Ali, eto, kad budeš ovo čitao, onda možeš usporediti. Nadam se da će to biti uskoro. * Hoće li biti objave još nekih dokumenata ili sličnih stvari vezanih uz Gospina ukazanja? – Osim knjige ja nemam ništa drugo. * A drugi vidioci? – Mislim da oni imaju. Svatko od nas ima po neki dar. * Ali to skrivaju? – Skrivaju. To je tajna koje se treba pridržavati, a bit će objavljena kad to Gospa kaže. No još traje vrijeme kad se tajna mora čuvati. * Što je najveći plod međugorskih ukazanja? – Najveći su plod milijuni ljudi koje je Gospa ovamo privukla, a preko ljudi i obraćenje. * Slično odgovaraju svi vidioci. Vidi se da ste pohađali istu, Gospinu školu. – Nema u Gospe neke posebne škole. Tko je želi slijediti, tko želi živjeti njezinu ljubav, njezinu riječ prenositi drugim ljudima, to je najveća škola, najveće bogatstvo. Gospa od nas traži da budemo prenositelji njezinih poruka. * Gospa vam je dala mnoge milosti. U susretu s hodočasnicima djelujete vedro, smireno, zračite nečim posebnim. – To jest dar i milost, no njega treba prenositi na ljude koji dolaze, da preko nas osjete Gospinu prisutnost. Za to treba imati dar strpljenja, pa dar ljubavi, milosti, morate znati saslušati čovjeka. * Imate li neke posebne sposobnosti? – Nemam. Želim biti jednostavna, širiti Gospinu poruku, jednostavnošću služiti Gospi. Kako god ljubim Gospu, tako želim istom tom ljubavlju ljubiti svakog čovjeka koji dođe ovamo. I za mene su svi jednaki. * Je li Gospa zadovoljna onim što se događa u Međugorju? – Gospa kaže da je zadovoljna i sretna, raduje se svakom hodočasniku koji ovamo dođe, a još je radosnija kad se vrate svojim kućama, u mjesto iz kojega su došli i kada drugim ljudima prenose njezine poruke. A kada je riječ o njezinu nezadovoljstvu, ona kaže da ćemo sami spoznavati što je dobro, a što nije ako to budemo željeli. Ako želimo otvoriti oči našega srca, tada će nam ona odgovoriti i mi ćemo u srcu znati što je dobro. * Međugorje se promijenilo, proširilo, promijenila se struktura stanovništva, promijenili su se i ljudi. Hoće li još biti takvih promjena? – Hoće sigurno, ali najvažnije je, kaže Gospa, da se žive duhovne promjene. Ako izgrađujemo sebe kao duhovnu osobu, vjernu, koja će služiti Bogu i Gospi, neće nam ništa nedostajati. Tome se samo doda ostalo. * Kakav vam se čini odnos Katoličke crkve prema međugorskim ukazanjima? – Dobar. Ako me što tko pita, ja odgovorim, ako pozovu, odazovem se. * Gospa govori hrvatskim jezikom, ukazanja se događaju u hrvatskom kraju, no imate li dojam da Hrvati ne poznaju dovoljno Međugorje? Možda ga neki drugi narodi bolje razumiju? – I sam vidiš koliko je vjernika iz Vijetnama, Australije, Irske… I čini se da se više odazivaju na Gospine pozive nego naši ljudi. Ali Gospa je strpljiva, ona čeka. Posljednjih godinu-dvije ipak se naš narod budi, iz svih krajeva Hrvatske pristižu naši hodočasnici. Očito Gospa radi na tome da i naše ljude malo pokrene. * Imaju li Međugorje i Fatima kakve veze? – “Ono što sam započela u Fatimi završit ću ovdje u Međugorju”, izričito je rekla Gospa. * Kako se očituje ta povezanost, možete li malo objasniti? – Ne mogu objašnjavati jer ni meni nije ništa više rečeno. * Možete li mi spomenuti neki događaj u povijesti koji ima veze s Međugorjem? – Prije rata, otprilike deset godina prije, Gospa je toliko puta u svojim porukama ponavljala: “Draga djeco, molitvom i postom mogu se čak i ratovi zaustaviti.” Tolika je snaga molitve. Koliko je samo puta ponovila tu svoju poruku, ali mi smo mislili da je riječ o Iranu, Iraku, Kuvajtu, tamo se uvijek ratovalo i ginulo. Gospa je to toliko neumorno ponavljala da smo mogli shvatiti da nešto dolazi. Ni nakon deset godina nismo ništa poduzeli da bismo spriječili rat. * Može li se ipak reći da je nebeska Majka nagradila hrvatski narod? – Naravno, i to tako da ga je zaštitila svojim plaštem da se ne dogodi ono što se moglo dogoditi. No o politici Gospa nikada ništa nije govorila. Nikada nije spomenula politiku niti političare. * U vezi s Međugorjem postoje i neka dvojbena tumačenja. Primjerice, je li Gospa rekla da se više neće ukazivati na Zemlji, ili da se više neće ukazivati na ovakav način? – Gospa je rekla općenito da se neće ukazivati i da je ovo posljednje ukazanje na Zemlji. Da je rekla “na ovaj način” ili “na drugi način”, onda bi to tako i objasnila. Riječ je, dakle, o posljednjem ukazanju na Zemlji. * Tu se Jakov i vi ne slažete. On kaže da je to pogrešno tumačenje – da će ukazanja biti, ali ne na ovakav način? – Ja sam razumjela ovako, a ako je Jakov razumio tako, prihvaćam i ono što on kaže. * Ima li još nesporazuma poput toga? – Nema tu nesporazuma, niti sam ja to shvatila kao nesporazum. To je stvar shvaćanja. Ja poštujem i Mirjanino i Jakovljevo mišljenje, ali kažem ono što sam osobno čula i vidjela, ono što sam osjetila. Po tome znam da je ovo posljednje ukazanje. * Hoćete reći da svatko od vas vidjelaca poruke shvaća na svoj način? – Naravno, onoliko koliko smo mi otvoreni i koliko želimo prihvatiti Gospinu poruku, a o nama ovisi i kako ćemo na nju odgovoriti. * Je li kad bilo pogrešno prenesenih Gospinih poruka? – Ponekad se i ne može poruka prenijeti doslovce. Na primjer, kad je meni Gospa tumačila svoj životopis (tumačila ga je tri godine), kazivala je onoliko koliko ja mogu upamtiti. Događalo se da sam u pisanju znala preskočiti jednu riječ ili nisam bila sigurna. I onda kad bi Gospa sutradan došla, pitala bih je ponovno da bih bila sigurna, da ne bude pogrešaka. Tako se može dogoditi da se preskoči koja riječ, ali se sutradan to odmah ispravi. Kažeš: “Draga Gospe, to sam preskočila, molim te…”, a ona odmah objasni. * “Hercegovački slučaj” utjecao je na odnose između biskupa i franjevaca, a imao je i neke posljedice na međugorska zbivanja. Je li se Gospa ikada izjasnila o “hercegovačkom slučaju”? Navodno je biskup Žanić prestao vjerovati vidiocima nakon slučaja s mladim franjevcima Vegom i Prusinom, kad ste prenijeli Gospinu poruku da je biskup u krivu. – Izjašnjavala se jest, no o tome se razgovara na jednoj drugoj razini i na jednom drugom mjestu. * Kao izgledaju današnja ukazanja? – Događaju se u isto vrijeme, dvadeset do šest svaki dan. * U vašoj kući? – Obično sam s bolesnicima. Svaki dan u pet sati poslijepodne počinje krunica, a u 20 minuta do šest počne ukazanje. Poslije se malo u obiteljima molim, ovisi o tome kamo dođem. Obično sam kod onih bolesnika koji su “za puta”, koji su teški bolesnici, i obično idem u kuće. Kamo god me zovnu, jer ja molim za bolesne. A kad nisam kod bolesnika, tada ukazanje bude ovdje u kući. * Je li Gospa od vas u nekom razdoblju tražila žrtvu? – Pomalo. Ta je žrtva vrlo draga. Ljudi obično misle, kada je riječ o žrtvi, da moraš biti jadan, tužan, neraspoložen, da se žrtvuješ zato što moraš. Kad Gospa nešto traži, ne kaže ti da moraš, nego učiniš ono što osjetiš u sebi. A ja sam toliko puta osjetila u srcu radost i bila sam sretna, jedva sam čekala kad će Gospa reći da treba žrtvu. Toliko je milosti meni dano da sam onda i ja svojom malenkošću barem malo mogla uzvratiti Gospi. * Jeste li u toj žrtvi osjećali fizičku bol? – Pomalo. * Dulje vrijeme? – Da, dulje vrijeme, možda po tri-četiri godine. * Je li to ono vrijeme sredinom osamdesetih kad se pričalo da Vicka umire? – Jest. Pa i da sam bila za puta, bila bih sretna. Hvala Bogu. * Kako ljudi mogu učiniti žrtvu? – Svatko od nas ima misiju, a u sklopu toga može doći žrtva. Ti imaš obitelj, žrtvuješ se za svoju obitelj i najprije moraš biti primjer svojima, kao i ja svojima i ne možemo tražiti druge, izvan naše kuće. Ako su naši potrebiti, najprije ćemo početi u obitelji, a kad tamo bude sve u redu, tada će nas Gospodin uputiti onamo gdje je najpotrebnije. Najvažnije je biti otvoren i reći: “Bože, evo me, ti znaš što je najbolje, kad je najbolje, a najbitnije je da to bude na tvoju slavu.” Neće on tražiti od tebe velike patnje, već sitnicu, ali da se ona učini od srca, a to je veliko. Gospa kaže: “Ne možete ni zamisliti koliku važnost vaša patnja ima u Božjim očima.” * Kako funkcionira vaša obitelj. – Odlično. Maleni su obično s bakom i djedom. * Zna li Marija-Sofija da njezina mama ima posebnu milost? – Zna. Jednom, kad su joj bile dvije godine, bila je na mjestu gdje molimo, uz Gospin kip. Kažem joj: “Marija, sad ćemo moliti, doći će draga Gospa, mama će je vidjeti.” A ona mi odgovori: “Vidim je i ja. Vidi Gospe!” Zanimljiv je i slučaj koji se dogodio u Rimu, kamo smo išli Marija, moj tata, moj muž Mario i ja. Bila je završila misa i molio se “Anđeo Gospodnji” na Trgu sv. Marka. Mario je mobilnim telefonom snimao Svetog Oca Ivana Pavla II., bilo je to dva mjeseca prije njegove smrti. Držeći Mariju na vratu, rekao joj je da pošalje poljubac Svetom Ocu. “Marija, eno pape!”, pokazivao je na prozor, a Marija mu je odgovorila: “Eno Gospe iznad pape, iza prozora! Tajo, eno Gospe gore gdje je papa!” Snima Mario papu, a ona pokazuje i govori: “Snimi i ono okolo. Eno Gospe kod pape!” * Što poručujete ljudima koji dolaze u Međugorje? – Najvažnije je da se ljudi žele mijenjati, da žele mijenjati svoj život. Trebali bi što više ljubiti Gospu kao majku i živjeti njezinu jednostavnu poruku. A Gospine su glavne poruke: post, molitva, pokora, obraćenje i mir. Treba prihvatiti poruku i živjeti je srcem. Gospa je blizu našega srca, ona će nam pomoći i ne trebamo se bojati. Dolazak u pratnji melodije * Kad opisujete govor Blažene Djevice Marije, često kažete kako vas podsjeća na pjevanje. O čemu je riječ? – S Gospom razgovaramo normalno kao što sad mi razgovaramo, ali to su posebni trenuci, posebna milost. Ona niti govori, niti pjeva. Gospa dolazi u pratnji jedne melodije. Čujemo je negdje u pozadini i cijelo vrijeme prati Gospinu prisutnost. Dok god je ona tu, i melodija je tu. www.medugorjetribune.com

SAZNAJ VIŠE




AKCIJA