PREDSTAVLJAMO




Home Vijesti Otrovnost i opasnost sredstava za zaštitu bilja na pčele
Otrovnost i opasnost sredstava za zaštitu bilja na pčele

Otrovnost i opasnost sredstava za zaštitu bilja na pčele

0

pcelaU Republici Hrvatskoj ima oko 8.000 pčelara i približno 360.000 košnica. Prema analizama provedenih anketa gubici u pčelarstvu u Hrvatskoj posljednjih se nekoliko godina kreću od 12 do 15 % (procjena Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Zavod za biologiju riba i pčela, 2011). Pritom su najviše oštećeni pčelari kod kojih su zabilježeni gubici veći od 60 %. Različiti su uzroci propadanja pčelinjih zajednica, a najvažniji koji se navode u našoj zemlji i drugim državama diljem svijeta navedeni su u Tablici 1.

tablica1

Iz Tablice 1. vidljivo je da gubici pčelinjih zajednica
nastaju i zbog otrovanja od pesticida (sredstva za zaštitu bilja).
Usprkos brojnim nedostacima, primjena sredstava za zaštitu bilja u
poljoprivrednoj je proizvodnji još uvijek najraširenija metoda
suzbijanja neželjenih organizama. U svjetskim je razmjerima prvi Cramer
1967. godine izračunao da štete koje poljoprivrednoj proizvodnji, unatoč
poduzetim mjerama zaštite, nanose neželjeni organizmi iznose 35 %
vrijednosti potencijalne proizvodnje, a u novije je vrijeme Oerke 1994.
utvrdio da su te štete još veće te da iznose čak 42 %! Procjenjuje se da
bi bez mjera zaštite takvi gubici bili barem dvostruko veći! S
globalnim klimatskim promjenama procjenjuje se daljnji porast štetnosti
nametnika pa, grubo uzevši, danas pola proizvodnje žanje i bere čovjek, a
pola štetočine! U našoj je zemlji Maceljski 1995. godine procijenio da
izravne štete od neželjenih organizama iznose 29,2 % od potencijalne,
odnosno čak 41,25 % od ostvarene proizvodnje! Smatra se da bi negativni
utjecaj štetočina na kvalitetu poljoprivrednih proizvoda povećalo
izračunate štete za 10 do 15 %. Među najugroženijim biljnim vrstama, kod
kojih zbrajamo najveće štete od nametnika, u našoj su zemlji primjerice
krumpir, jabuka, vinova loza i kupusnjače (prikazano u Tablici 2.).

tablica2


Velika
većina sredstava za zaštitu bilja, dopuštenih u našoj zemlji (nešto
više od 98 %), temeljem općih podataka o otrovnosti (srednja letalna
doza), svrstana je u tri skupine otrova, a prodaja bez evidencije pritom
je dozvoljena samo za III. skupinu otrova. No, osim za čovjeka sredstva
za zaštitu bilja mogu u većoj ili manjoj mjeri biti otrovna za domaće
životinje, divljač, ptice, ribe i pčele! Čovjek danas koristi više od
70.000 kemijskih spojeva u najrazličitije svrhe (u industriji, prometu,
kućanstvu), a za suzbijanje štetnih organizama u hrvatskoj
poljoprivrednoj proizvodnji tijekom 2011. godine bila je dopuštena 221
djelatna tvar. Približno 75 % tih spojeva barem je 400 % manje otrovno
od kuhinjske soli (natrijev klorid) koja se koristi kao dodatak jelima
i/ili aceti-salicilne kiseline koju u svijetu kao lijek koristimo u
godišnjoj količini 42.000 tona (Aspirin, Andol). Neki od tih kemijskih
tvari poznate su i pčelarima jer ih koriste za suzbijanje neželjene
varooze (npr. amitraz, fluvalinat). Pri ocjeni dvaju jednako otrovnih
sredstva opasnost im dodatno određuje njihova formulacija, hlapivost,
način, uvjeti i mjesto primjene te izloženost osobe koja obavlja
aplikaciju. Za pčele je od dva jednako otrovna sredstva manje opasno ono
koje ima odbijajući (repelentni) učinak. Sve do početka 1990-tih godina
u našoj su zemlji, ali i u svijetu, bilježeni slučajevi povremenog
trovanja pčela manjih razmjera zbog nestručnog rukovanja sredstvima za
zaštitu bilja. Često bi poljoprivrednici iz neznanja početkom i/ili
tijekom cvatnje poljoprivrednih kultura koje privlače pčele (npr. uljana
repica, jabuke) koristili insekticide otrovne i opasne za pčele (npr.
dimetoat, klorpirifos-etil, abamektin). Stoga su „Pravilnikom o uputama
kojih su se obavezni pridržavati korisnici sredstava za zaštitu bilja te
uvjetima kojima moraju udovoljavati" (NN 135/08, 73/10) u člancima 6. i
7. propisane mjere za zaštitu pčela.

Tijekom 1991. godine
pojavljuje se na svjetskom tržištu nova insekticidna tvar imidakloprid
(pripravci Confidor SL – za prskanje biljaka i Gaucho FS – za tretiranje
sjemena), prvo u Francuskoj a vrlo brzo gotovo u cijelom svijetu (u
Hrvatskoj je registriran 1996. godine). Naknadno se iz iste kemijske
skupine (neonikotinoidi) pojavljuju još tiametoksam (Actara WG – za
prskane biljaka, Cruiser FS – za tretiranje sjemena), tiakloprid
(Calypso SC – za prskanje biljaka), acetamiprid (Mospilan SP – za
prskanje biljaka) i klotianidin (Poncho FS – za tretiranje sjemena). Ta
skupina insekticida u posljednjih je dvadesetak godina istisnula iz
primjene mnoge starije djelatne tvari iz skupine kloriranih
ugljikovodika, organofosfata, karbamata i sintetskih piretroida.
Zajednička svojstva nove, danas najraširenije, skupine insekticida
(neonikotinoidi) jesu: visoka insekticidna djelotvornost, odlična
sistemičnost u biljci, smatraju se sigurnim za okoliš (manja opasnost za
podzemne vode), niske su otrovnosti za sisavce, pa se danas diljem
svijeta koriste u suzbijanju štetnih kukaca s usnim ustrojem za bodenje i
sisanje, te grizenje i žvakanje. Ipak, neki od njih su vrlo otrovni za
pčele, npr. srednje letalna doza imidakloprida i klotianidina za pčelu
je manja od 0,005 µg/pčeli, a tiametoksama vrlo bliska istoj
vrijednosti. Pripravak Calypso SC (tiakloprid) nisko je otrovan za
pčele, čak i ako se koristi u cvatnji. Pripravak Mospilan (acetamiprid)
nije toksičan za odrasle pčele, ali je vrlo opasan za sve stadije
pčelinjeg otvorenog legla.

Nedugo nakon njihove prve registracije u
Europi se pojavio novi štetnik, kukuruzna zlatica (Diabrotica virgifera
var. virgifera): prvo godine 1992. u Srbiji, a već 1995. godine širi se
u Hrvatsku. Nadležno Ministarstvo još iste 1995. godine donosi „Naredbu
o poduzimanju mjera za sprječavanje širenja kukuruzne zlatice
Diabrotica virgifera virgifera LeConte" (NN 96/95). Godine 2002.
bilježimo prve veće ekonomske štete (na području Baranje >80 %), a
već 2003. sezone taj se štetnik proširio prema zapadu do naše
najsjevernije Međimurske županije. Osnovnu mjeru zaštite, odnosno
poštivanje višegodišnjeg plodoreda 3 do 4 godine, većina stočarskih
farmi ne može provoditi zbog nedostatka zemljišta, a primjena ekološki
prihvatljivih insekticida, čija je uporaba u integriranoj proizvodnji
dopuštena isključivo u trake, također je manje zastupljena jer mnogi
poljoprivrednici na sijačicama za kukuruz nema ugrađene potrebne
depozitore pa je u praksi sjetva tretiranog sjemena insekticidima
osnovna mjera zaštite. Jedini dopušteni insekticidi za suzbijanje
kukuruzne zlatice tretiranjem sjemena u našoj su zemlji imidakloprid,
tiametoksam i klotianidin.

Godine 2008. zabranjena je primjena
klotianidina u Njemačkoj (Poncho FS). U pokrajini Baden-Württemberg
pčelari su tijekom nekoliko dana izgubili dvije trećine svojih
zajednica. Kod uginulih pčela naknadno je dokazana prisutnost
klotianidina. Zbog nepravilnog oblaganja sjemena došlo je do nanošenja
klotianidina na susjedne kulture u cvatu. U proljeće 2011. zabilježen je
pomor pčela u susjednoj Sloveniji, u pograničnom dijelu sa Mađarskom
(Prekmurje). Stradalo je 2.000 košnica (10 %) u blizini polja uljane
repice u cvatu (sumnja se na nanošenje klotianidina prilikom sjetve
tretiranog sjemena kukuruza). Po uzoru na Njemačku iz prodaje je
povučeno tretirano sjeme kukuruza.

Također, iz tog je razloga
prema Direktivi 2010/21/EU propisana obavezna modifikacija podtlačnih
pneumatskih sijačica za sjetvu i kontrola prašenja (Heubachov test)
sjemena tretiranih insekticidima u zemljama Europske unije. Prva
nadogradnja podtlačne pneumatske sijačice u Hrvatskoj napravljena je u
veljači 2009. (OLT Osijek), a 2010. godine o istoj je problematici Javna
poljoprivredna savjetodavna služba izdala brošuru „Upute za sjetvu
tretiranog sjemena kukuruza". Ipak, u našoj zemlji modifikacija starijih
podtlačnih pneumatskih sijačica za kukuruz još nije zakonska obveza.
Mehaničke sijačice ne stvaraju prilikom sjetve zračno strujanje, a kod
nadtlačnih pneumatskih sijačica strujanje zraka je usmjereno prema tlu.
Kod njih otpadne čestice ne predstavljaju nikakav rizik od zagađivanja
okoliša. Kod podtlačnih pneumatskih sijačica strujanje zraka koje stvara
ventilator usmjereno je ispuhom u okolinu pod kutom od 45° do 100°.
Strujanjem nekontrolirano mogu biti ispuhane i potencijalno opasne
otpadne čestice. Za vrijeme sjetve kukuruza poneki usjevi (uljana
repica, jabuke) ili korovne biljke cvatu, pa pčele i drugi kukci koji ih
posjećuju mogu biti izloženi negativnom djelovanju sitnih insekticidnih
čestica nanesenih vjetrom. Dorađivači sjemena mogu u našoj zemlji
obaviti test na maksimalno dozvoljeno prašenje (Heubachov test) u Zavodu
za sjemenarstvo i rasadničarstvo pri HCPHS u Osijeku.

U Republici
Hrvatskoj bi, zbog velikih sjetvenih površina kukuruza i raširenosti
kukuruzne zlatice, modifikacija podtlačnih pneumatskih sijačica i
kontrola tretiranih partija sjemena insekticidima na maksimalno
dozvoljeno prašenje trebalo čim prije sukladno Direktivi 2010/21/EU
postati zakonska obveza, a ne samo preporuka.

Autor: mr. sc. Milorad Šubić, dipl.ing.agr

 

Izvor: HZPSS

SAZNAJ VIŠE




AKCIJA