Široki Brijeg, 7. veljače 2012. – Svetu misu zadušnicu za pobijene fratre i nevino stradali katolički puk treće večeri na 2. danima pobijenih hercegovačkih franjevaca predslavio je fra Sretan Ćurčić, širokobriješki gvardijan, u suslavlju s vicepostulatorom fra Miljenkom Stojićem, fra Vitomirom Musom, fra Danom Karačićem i fra Vendelinom Karačićem. Misna čitanja i molitvu vjernika pročitali su članovi FSR-a Široki Brijeg, a liturgijsko pjevanje predvodila je č. s. Jasminka Pandžić.

I ovu sv. misu zadušnicu izravno su prenosili Radiopostaja Široki Brijeg te pomoću web kamere portali Hercegovina live i hrsvijet.net.

Na početku sv. mise fra Sretan je rekao: »Moleći se večeras za
njih da ih Bog primi u svoje nebesko kraljevstvo, a Crkva da ih jednom
proglasi svetima, mi se večeras također molimo za svoje živote. Molimo
da u njima prepoznamo one istine i vrijednosti za koje se isplati
živjeti, trpjeti, a ako treba i umrijeti.«

U propovijedi je
širokobriješki gvardijan istaknuo: »U našoj provinciji, ovoj maloj
provinciji od Duvna do Mostara, koncem Drugog svjetskog rata, ubijeno je
66 fratara. A samo iz našega širokobriješkog kraja ubijeno je 30
fratara; razlog njihove mučeničke smrti samo je to što su bili katolički
redovnici – fratri. Nitko ih nije prije ubijanja prozvao imenom i
prezimenom, a kamoli da ih je optužio za nekakav zločin. Nisu ih
popisali niti nakon što su ih poubijali. Njihova krivnja je bila to što
su nosili redovničko odijelo – habit.

Mogli su prije pobjeći,
možda se i spasiti. Bilo im je čak i nuđeno: Pogazi križ, odreci se
Krista i živjet ćeš. Ali oni su uistinu osjećali Božju prisutnost u
svome životu. Nikoga i ničega se nisu bojali. Osjećali su da je važnije
"biti", nego li "imati" u životu. Njihov životni stav bio je ukorijenjen
u Bogu, zato su i krvlju posvjedočili svoj život.

Znali su da se
jednom živi i jednom umire. Ali tko s Kristom umire, taj vječno živi.
Tko za druge umire, taj se spašava. Tko nevin umire, taj zadobiva
Kraljevstvo nebesko. A tako mogu umirati samo oni koji imaju vjere. I po
vjeri se čovjek spašava. To su bili naši pobijeni fratri i zato ih s
pravom slavimo. … Budimo kao i oni svjesni svoga življenja, svjesni
svoje prolaznosti. Život smo dobili na dar, pa stoga darujmo svoje
živote drugima. Od nas se ne traži da budemo ubijeni, da budemo mučeni
kao što su to bili oni. Ali se od nas traži da budemo pravi Kristovi
svjedoci, pravi Kristovi vjernici koji se ne će nikada i nigdje stidjeti
svoga Boga, nego će se svojim Bogom i svojim križem uvijek ponositi.«

Zatim
je fra Sretan napomenuo da danas Crkva slavi spomendan japanskih
mučenika, svećenika i redovnika te da je sveti Franjo želio biti
misionar i dati svoj život za Krista. Kada su prvi fratri u Maroku
prolili svoju krv za Krista, Franjo je tada rekao: »Tek sada imam pravu
braću« te je zbog toga fra Sretan zaključio: »Čvrsto vjerujemo da se 7.
veljače 1945. sveti Franjo iz Kraljevstva Božjeg nasmiješio i rekao:
"Dođite, braćo moja mila, pridružite se slavnim mučenicima koji su kao i
vi svoj život darovali Kristu."«

Na kraju sv. mise vicepostulator
fra Miljenko Stojić pročitao je imena nagrađenih u Natječaju na temu
pobijenih hercegovačkih franjevaca za uzrast odrasli. Prvu nagradu je
dobio Dražen Barbarić za povijesni uradak, drugonagrađena je Iva Mandić
za slikarski uradak, a trećenagrađeni je Nikola Koncul za literarni
uradak.
(Gojko Jelić / Vicepostulatura) foto T. Miličević Večernji List