Što je ekonomska recesija, a što depresija, i koje su razlike
Posljednjih mjeseci učestala tema rasprava najšire javnosti u zemlji i širom svijeta je pojava recesije i njene posljedice na svakodnevni život ljudi. Ekonomska recesija definirana je na različite načine, ali jednostavno treba reći kako ovaj termin u stvarnom životu označava smanjenje/stezanje ekonomskih aktivnosti manifestirano kroz realni pad bruto domaćeg proizvoda (najmanje 2 uzastopna tromjesečja) i u vezi s tim pad osobne potrošnje stanovništva i prihoda poslovnih subjekata, što producira umjeren do jak rast nezaposlenosti. Za razliku od ovog blažeg negativnog ciklusa, ekonomska depresija predstavlja istodoban realni pad BDP-a blizu ili iznad 10 posto, rast registrirane nezaposlenosti na razinu iznad 25 posto, i opći pad potrošačkih cijena na godišnjoj razini (deflacija).
Ulaskom u deflacijsku zonu BiH od svibnja tone ekonomsku depresiju
Naravno, posljednja ekonomska pojava u prethodnom odlomku, definirana kao deflacija, predstavlja raritet i jako se rijetko pojavljuje kao negativan broj na godišnjoj razini, ali neminovno ukazuje na sveopći kolaps i eroziju kupovne moći stanovništva zbog koje sva potrošačka dobra i usluge u prosjeku ostvaruju pad cijena u periodu dugom godinu dana. Prisutnost ovog zabrinjavajućeg fenomena u BiH je prošla nezamijećeno, tek uz spominjanje Mladena Ivanića kada se ona pojavila u RS-u, doduše, u početnoj i blagoj formi. Obzirom da BiH nema podataka o kretanju BDP-a u ovoj godini, jer se on kao nigdje u Europi, izuzev na Kosovu, ne mjeri na kvartalnoj nego samo na godišnjoj razini, deflacija nedvojbeno potvrđuje da Bosna i Hercegovina tone prema ekonomskoj depresiji.
Postavlja se pitanje – čime se konkretno potkrepljuju ove tvrdnje?
1. U tu svrhu dovoljno je i sasvim indikativno reći da registrirana nezaposlenost pokazuje kako od procijenjenih 3,8 milijuna stanovnika u zemlji radi samo njih 722,7 tisuća, dok je registrirani broj nezaposlenih 493,2 tisuće (izvor: Agencija za statistiku BiH, travanj 2009.). Dakle, stopa nezaposlenosti iznosi 40.6 posto, i ovime je jasno kao dan potvrđeno kako ova vrijednost znatno premašuje i najcrnje brojke u svjetskoj ekonomskoj povijesti, čak i one vezane za Veliku depresiju s početka 30-ih godina prošlog stoljeća.
2. Imajući u vidu da nedostaju podaci o kvartalnom kretanju BDP-u u 2009. godini, u tom kontekstu reprezentativno mogu poslužiti informacije kako je uvoz roba u BiH u prvih pet mjeseci pao za nevjerojatnih -25,4%, dok je izvoz zbog nedostatka inozemne potražnje također doživio pravu eroziju od -23,4%. Ovo, pak, potvrđuje da u zemlji prodaja roba nezaustavljivo ide prema ponoru, a isti je slučaj i s proizvodnjom, s izuzetkom rasta u RS-u, ponajviše, zbog rafinerije u Brodu, Tako je godišnji pad industrijske proizvodnje u F BiH je u prvih pet mjeseci dosegao -10.3%. Ovakvi podaci nude crnu sliku trenutnog stanja ekonomije koja traži šok terapiju i u najmanju ruku protektorat u upravljanju državnim financijama od strane MMF-a. Naime, vidljivo je da se ovdje radi o potpunom raspadu i kolapsu ekonomskih aktivnosti u zemlji. Naravno, bilo kakav protektorat nikad ne može pomoći održavanju utopističkih ideja i konstrukcija, tako i u ovom slučaju MMF može samo usporiti neminovni ekonomski krah ili ostati u ekonomskom upravljanju državom s velikim financijskim sredstvima jedno duže vremensko razdoblje.
3. Sljedeći grafikon kao krunski dokaz pokazuje kako je slomljena i zadnja utvrda pred ulazak u radikalno negativan ekonomski ciklus, te da je BiH od svibnja ove godine postala vođena putovima ekonomske depresije, koja se u tišini liječi rastom trošarina na naftne proizvode, uz istodobno radikalno smanjenje plaća, što je inače nezabilježen slučaj u povijesti tržišne ekonomske teorije i prakse. Naime, brojka Agencije za statistiku potvrđuje da je u svibnju deflacija iznosila -1 posto. A tendencija sunovrata cijena će se tijekom ljeta sigurno nastaviti i dalje eskalirati s nesagledivim posljedicama na ekonomski sustav.
Apsurdno je da cijene naftnih proizvoda u okruženju zadnjih dana padaju, a na svjetskom tržištu su na najnižim razinama u zadnjih 40 dana, dok u BiH prisilno rastu zbog nameta države, a plaće se s druge strane administrativno režu.
Za kraj ovog kratkog osvrta treba još jednom podvući poražavajuću činjenicu da se borba protiv evidentne ekonomske depresije svela na umjetno i nasilno podizanje cijena naftnih i duhanskih proizvoda uvođenjem trošarina, uz usporedno smanjenje plaća, pravdajući takav čin potpisivanjem sporazuma s MMF-om. Ovakvo redikulozna kombinacija dvaju poteza naprosto je rezultat priučenih kreatora ekonomske politike, koji su konspirativno dijagnosticirali deflacijski pritisak i ulazak u ekonomsku depresiju. Potom su kratkovidno vidjeli izlaz u prividnom dizanju proračunskih prihoda ubiranjem trošarina, uopće ne misleći da je u zemlji prisutna tržišna ekonomija za koje vrijede temeljne zakonitosti djelovanja, upravo, suprotne onima kakve su vladale prije 20 i više godina. Sigurno je i najneupućenijem promatraču apsurdno da cijene naftnih proizvoda u okruženju zadnjih dana padaju, a na svjetskom tržištu su na najnižim razinama u zadnjih 40 dana, dok u BiH prisilno rastu zbog nameta države. S druge strane, plaće značajno padaju, a nezaposlenost će sigurno s izmakom godine rasti i nekoliko postotaka iznad sadašnjih poraznih 40,6%. Stoga, ovakvi katastrofični ekonomski potez doprinijet će samo produbljivanju ekonomskog depresije i pojavi snažnijih sindikalnih prosvjeda, koje neće biti moguće ni na koji način spriječiti.