AKO JE išta dobro izašlo iz ove milenijske pljačke u režiji novog HDZ-a, onda je to činjenica da je njome srušen jedan mit: o Hercegovcima kao glavnim kriminalcima i pljačkašima.
U ovih osam godina u Hrvatskoj je pokradeno skoro 80 milijardi kuna. I za to, zamislite, nisu krivi (samo) Hercegovci. U najvećoj antikorupcijskoj čistki koja se protegnula do samog vrha vladajuće stranke, a obuhvatila pojedine ministre i mnoge čelnike javnih poduzeća i državnih službi, u Remetincu – zamislite to – nije završio ni jedan Hercegovac.
Kolektivno psovanje po spisku
A sve do sada bilo je tako lako iskaljivati frustraciju na Hercegovcima, nazivajući ih primitivcima koji su nas odveli u propast. Bilo je nečeg terapeutskog u pljuvanju po Hercegovcima kao glavnim krivcima za sva zla koja su pogodila Hrvatsku. Bilo je tako lijepo opsovati im sve po spisku. Kolektivno, naravno.
A tko nam je sad kriv za milenijsku pljačku, ako to nisu Hercegovci? Tko je sad završio u zatvoru, ako to nisu stereotipne kreature s kamenjara, u bijelim čarapama i kožnim kaputima?
Fini neki lopovi
Radi se o finim i kulturnim ljudima. Nadasve uglednima, čak i o
jednom teatrologu. U odijelima i s manirima. Neki čak s doktoratima.
Svi su rođeni u Hrvatskoj, a ne u Hercegovini. Izjašnjavaju se kao
demokršćani, liberali i antifašisti, a ne kao zadrigli nacionalisti i
zlokobni ustašoidi. Deklariraju kao Europljani, a ne velike 'Rrvatine.
Služe se vilicom i nožem i jedu zatvorenih usta.
Tko je jamio ako nisu Hercegovci?
Tko
bi rekao da su svi oni genetski ili zavičajno predodređeni za najveću
pljačku u povijesti Hrvatske. Pa opet, ostavili su veću pustoš nego oni
prije njih. I pokazali nam da ipak ne trebamo Hercegovce da bismo
završili s gaćama na štapu. Da bismo, jelte, "jamili".
Sve ovo
najmanje govori o samim Hercegovcima. Kad bismo cjepidlačili, pronašli
bismo među njima još dosta onih kojima je mjesto u Remetincu. Ovo ipak
najviše govori o onim respektabilnim Hrvatima koji su koristili hajku na
Hercegovce kako bi stvarali tajkunska carstva. O "tehnomenadžerima"
koji su nakon Tuđmanove smrti odnijeli pobjedu nad omraženim
desničarima, izbacili ih iz stranke i potom sami krenuli u rušilački
pohod.
Nema Pašalića i Kutle, ali ima Sanadera i Todorića
Nema
Ivića Pašalića, ali tu je (bio) Ivo Sanader. Nema Miroslava Kutle, ali
tu su Ivica Todorić, kao i Kutlini bivši ortaci. Nema Vice Vukojevića,
ali tu je Vladimir Šeks. Nema Ljube Ćesića Rojsa, ali tu je Frano
Matošić. Nema Ivana Brzovića, ali tu je Tomislav Karamarko.
Obračun
s desničarskom frakcijom u HDZ-u svojedobno se nazivalo spasonosnom
pobjedom demokratske Hrvatske. A sada se naziva najvećom pljačkom u
povijesti demokratske Hrvatske.
I dok su devedesetih ti famozni
Hercegovci bili tek jedna od frakcija pljačkaškog HDZ-a, danas se čitav
HDZ može pozvati na odgovornost. Kolektivno, naravno.
I ne radi se
ovdje samo o pljački. Hercegovci su devedesetih preko Ivića Pašalića
kontrolirali tajne službe, medije, državne firme, velike tajkune,
političku scenu. Danas sve to – a naročito medije – kontroliraju neki
drugi, na isti način, s približno istim efektima.
HDZ-ovi
tehnomenadžeri predstavljali su se kao protuteža i jedina alternativa
nacionalističkoj i primitivnoj frakciji Hercegovaca. Da bi zatim upravo
oni zasjeli u državna poduzeća, preuzeli dobar dio gospodarstva,
pretvorili ih praktički u monopole, vodili tvrtke na Kutlinom modelu,
uništavali ih ili gasili.
Jedino Bandić drži svijeću
A bili
su tako kulturni i moderni. Čak i apolitični. Govorili su jezike,
glasali u Hrvatskoj, glumili konzultante, zgražali se nad Thompsonom i
kritizirali ustaštvo. A Hercegovci? Oni su gotovo pobrisani sa scene.
Kutle je pobjegao tamo odakle je došao s namjerom da pobjegne tamo gdje
još nikad nije bio, Pašalić se pritajio u svom biznisu, jedino još Milan
Bandić aktivno potpiruje gotovo ugaslu predrasudu o Hercegovcima kao
glavnim zlotvorima.
I tako, Hercegovci su pobijeđeni, a nama su se
ponovile devedesete. Puni su nam zatvori, ali u njima ima najmanje
Hercegovaca. Ostala nam je pustoš, ali ne (samo) zbog Hercegovaca. I
zato mnogim Hrvatima neće preostati ništa drugo nego da u očaju zavape
da se vrate Hercegovci, zajedno sa svojim stereotipima. Barem bi imali
na kome iskaliti frustraciju i nekoga na koga bi svalili svu krivnju.
Kolektivnu, naravno.
Tomislav Klauški index.hr